-Autor: Henrik Beme
S obzirom na trenutno smanjenje broja infekcija i vrijednosti incidencije, mnogi zahtijevaju barem regionalno ublažavanje mjera, zajedno s perspektivama otvaranja, za gastronomiju ili trgovinu na malo. S druge strane, tu su upozorenja virologa, koji zbog agresivnih mutacija virusa ukazuju na opasnost od trećeg talasa, ukoliko dođe do preranog otvaranja. Ali prije svega su tu ljudske sudbine koje stoje iza preduzeća koje mjesecima ne mogu ništa da preduzmu. Moramo se složiti sa ministrom privrede kada kaže: Ako otvorenih očiju ulazimo u treći talas, onda bi to ekonomiju zaista moglo da baci na koljena. Ovo su teška vremena i Peter Altmajer je u pravu.
Ali: to ni na koji način ne opravdava neuspjeh njegovog ministarstva (i njegovog kolege Olafa Šolca zaduženog za finansije) u vezi s isplatama pomoći. Najavili su finansijsku „bazuku“, no zasad se ne osjeća skoro ništa.
Da ne bi bilo baš jako neprijatno, Ministarstvo privrede je na početku Altmajerovog samita s privrednicima najavilo novi paket pomoći za takozvane solo preduzetnike. Sada se, molim vas, čvrsto držite: „Pomoć za novi start” iznosi 25 odsto godišnjeg prometa iz 2019 - i maksimalno 7.500 eura. Četvrtina! I to uslovno… Jer, ako gubitak solo privrednika (koji zapošljava samo sam sebe) bude manji nego što se očekivalo - vraćaj pare. Ono što u potpunosti nedostaje je nešto poput plana - ili čak perspektive. O kreativnosti da i ne govorimo. Gdje su detaljni stepenasti planovi za regionalno popuštanje mjera? Zbog čega male radnje u nekom okrugu s incidencijom od 16 (!), ne smiju biti otvorene? Gdje je strategija vakcinacije prilagođena usporenoj isporuci vakcina? (Korporacije kao što je VW već razmišljaju o razvoju svojih planova vakcinacije kako bi zaštitile svoje zaposlene.) I šta je konačno sa onim što su medicinski radnici na početku pandemije proglasili jednom od mogućnosti: testirati, testirati, testirati!
Čini se da se ovdje barem nešto pokrenulo – ako je vjerovati ministru zdravlja, koji građanima od marta želi da ponudi besplatne brze testove. Ukoliko uskoro bude dostupan dovoljan broj kompleta za samotestiranje antigena, zašto se onda brzo ne bi razvio sistem zasnovan na podacima: test - a ukoliko je rezultat negativan 24-časovna karta za posjetu restoranu, frizeru, za odlazak u bioskop. Pa čak bi i sportski događaji i koncerti bili izvodljivi - barem u ograničenim okvirima. Naravno, zaposleni u restoranima itd. takođe bi morali pokazati negativan test. Ali to bi funkcionisalo.
Naravno, to košta (ali testovi će brzo biti jeftiniji, jer i FFP2 maske danas koštaju mnogo manje nego na početku pandemije), naravno da bi se morao organizovati takav jedan sistem. No, ništa od toga nije kvadratura kruga, već postoje izvodljivi modeli. I na kraju, lokdaun svake sedmice takođe košta: naime, 3,5 milijarde eura, prema procjenama Instituta za istraživanje tržišta rada.
Ljudima je potrebna perspektiva - a perspektiva ne može biti da se sve duže skrivaju i čekaju dok oluja ne prođe. Sa primjenjivom strategijom testiranja vrijeme do imunizacije moglo bi se premostiti, pogotovo jer će ono vjerovatno trajati duže nego što se u početku očekivalo. Ali na ovaj način bi se restorani, fitnes studiji i prodavnice mogli barem djelimično otvoriti. Moglo bi se čak odlaziti na stadione ili na koncerte. Otvaranje! To je ono što ljudi žele. To bi morao da zna i ministar privrede. Ali očito on nema volje da se u borbi protiv pandemije stoljeća pokaže otvorenim za nove ideje. I nakon jučerašnjeg sastanka držaće se poznatih recepata: Altmajer je obećao da će „razmisliti” o poboljšanjima kada je u pitanju finansijska pomoć (!), a trebalo bi da se izrade i preporuke (!) za strategiju otvaranja.
Ne, to ne zvuči kao hrabar, kreativan plan. Poslije skoro godinu dana korona-krize, vlada nema da ponudi ništa bolje od parole - izdržite. To nije samo jadno – već i javno priznanje nesposobnosti i nemoći. dw.com
