Piše: Dimitrije Boarov
Te sankcije su već dva puta odložene na kratke rokove, ali je malo nade da će to biti ponovo rutinski učinjeno i uoči 27. juna, kada ističe "drugo odlaganje" spomenutih sankcija, jer je prilično nerealno procjenjivati da će rat u Ukrajini biti konačno zaustavljen posle mogućih pregovora Putina i Zelenskog u Turskoj (ovih dana), što bi predsjednik SAD mogao odmah "nagraditi" nekakvim generalnim ukidanjem sankcija prema Rusiji.
Pokušaji srpskog predsjednika Aleksandra Vučića, da "na lijepe oči" dobije novu američku suspenziju sankcija na Floridi ili da na "antifašističkom razgovoru" sa Putinom u Moskvi dobije saglasnost za neku "svojinsku transformaciju" NIS-a u korist Srbije izgleda da zasad nemaju rezultata. On se sa nadležnim, američkim ministrom finansija Skotom Besentom, na Floridi, nije ni vidio, a u Moskvi je posle vojne parade od Putina dobio neodređeno, ali uobičajeno "tapšanje po ramenu". Šta je, od januara do danas, doista uspjela da preduzme srpska diplomatija u pogledu NIS-a – ne znamo, mada je javnosti saopšteno da su dosadašnja odlaganja primjene sankcija dobrim dijelom ostvarena i akcijama ovdašnjeg Ministarstva za inostrane poslove. Jednostavno, čini se da ima razloga za strepnju da će Srbija na ljeto biti suočena sa krizom NIS-a i, možda, teškoćama u snabdijevanju motornim gorivima, što bi, dakako, ovdašnju društvenu krizu znatno uvećalo. Tu strepnju ne mogu da otklone priče o znatnim državnim rezervama naftnih derivata ili najave iz Mađarske, da je njihova naftaška kompanija MOL spremna da poveća preradu nafte da bi od nje Srbija mogla da kupuje neophodna goriva.
Zanimljivo je primjetiti da u ovoj situaciji Srbija ima pravno moguće rješenje – da promptno nacionalizuje NIS ili uvede domicilnu "prinudnu upravu" u ovu kompaniju zbog "vanrednih okolnosti" (to jest radi izbjegavanja sankcija). Zanimljivost je u tome što takve mogućnosti ne spominje niko od državnih funkcionera, a takvo rješenje ne predlažu ni opozicioni faktori (od političkih stranaka do studenata). Sve se svodi na istupe pojedinih dilera sa Beogradske berze, profesionalnih konsultanata ili analitičara. Pitanje je da li nadležni državni funkcioneri imaju takozvani "plan B", u slučaju da NIS doista bude blokiran od banaka, osiguravača, transportera nafte i svih ostalih tekućih poslovnih partnera. Bez obzira što Srbija baš nije neka stroga pravna država (blago rečeno), sve ovdašnje banke, osiguravajuće kuće i mnoge druge kompanije koje rade sa NIS-om, "na kratkom su lancu" sa inostranim partnerima (prije svega iz EU) i neće se usuditi da se izlože opasnosti da postanu "kolateralne žrtve" sankcija prema NIS-u. Zbog toga država Srbija treba nešto javno da preduzme u zaštiti potrošača NIS-ovih proizvoda i da napokon iskaže famozni suverenitet. Jer suverenitet nije u tome da Vučić može slobodno da grdi "kolektivni zapad" za teškoće vlasti u Srbiji, već je i u tome da Beograd smije da donese odluku koja se ne može svidjeti Moskvi. Dogod mašinerija udvaranja Putinu u Srbiji radi u tri smjene, prazne su priče i o neutralnosti naše države.
novimagazin.rs
(Autor je novinar)
