Piše: Borivoje Ćetković
Papa Franjo, poglavar Katoličke crkve od 2013. godine, kojeg su krasile hrišćanska dobrota, poštenje, skromnost, ljubav prema svim ljudima, preminuo je u 88. godini, na najveći hrišćanski praznik Vaskrs, dan nakon što se pojavio na uskršnjoj misi u specijalnom automobilu i na balkonu, ali nije držao misu.
"U 7.35 ovog jutra, biskup Rima, Franjo, vratio se u dom Oca. Cio njegov život bio je posvećen služenju Gospodu i njegovoj Crkvi. Učio nas je da živimo vrijednosti Jevanđelja sa vjernošću, hrabrošću i univerzalnom ljubavlju, posebno prema najsiromašnijima i najmarginalizovanijima", saopštio je kardinal Kevin Ferel..
Prvi poglavar Rimokatoličke crkve latinoameričkog porijekla, papa Franjo rođen je 17. decembra 1936. godine u Buenos Ajresu, a 2013. godine izabran je za vrhovnog poglavara Katoličke crkve, 266. biskupa Rima, šefa države i suverena Vatikana.
Njegovo svetovno ime je Horhe Mario Bergoljo, a zvanično ime uzeo je u čast sveca Franje Asiškog koji je sinonim siromaštva. Njegovi sljjedbenici nijesu imali ništa svoje – živjeli su od onog što im daju vjernici. No, i oni su ss promijenili, materijalizovali, napuštajući ideale svoga učitelja. I SPC je imala svoga Franja Asiškog – patrijarha Pavla, skromnog pastira koji je učio vjernike da budu ljudi.
Papa Franjo je prvi jezuita i prvi Latinoamerikanac, kao i prvi pripadnik nekog crkvenog reda od Grgura XVI (1831–1846) i prvi neevropljanin nakon Grgura III (731–741) na položaju poglavara Katoličke crkve. Bergoljo je posle školovanja diplomirao kao hemijski tehničar, a 1958. godine stupio je u jezuitski red i najprije studirao humanističke nauke u Čileu, a posle svog povratka u Buenos Ajres filozofiju i teologiju nakon čega je obučen u svešteničke odore. Zbog ograničenosti prostora neću navoditi njegove visoke vjerske funkcije koje je obavljao u Buenos Airesu, a dostupne su i na internetu.
Po ostavci pape Benedikta XVI 28. februara 2013. godine, počela je konklava kojoj je prisustvovalo 115 kardinala. U petom izbornom krugu, drugog dana konklave, kardinal Horhe Mario Bergoljo, koga su zbog godina i promjenljivog zdravlja smatrali autsajderom na izboru za papu, dobio je dvotrećinsku većinu glasova i izabran je za 266. papu i na taj način za naslednika Svetog Petra... Iz Latinske Amerike donio je u Vatikan mnogo toga dobrog: specifičnu teologiju oslobođenja, moralne i ljudske osobine, vezanost za siromašne i ugnjetavane. U zemljama južne Amerike mnogi sveštenici katoličke crkve imali su progresivnu ulogu – pomagali su ugnjetavanu sirotinju u njihovoj borbi protiv diktatora iza kojih je stajao američki imperijalizam. Tu svoju borbu plaćali su životima. Već je rečeno da ništa tako dobro ne uspijeva kao lični primjer. A Franjo Asiški je ličnim primjerom podsjećao na Hristovo izvoro učenje – vraćao se njegovom putu i istini. Prao je noge palestinskim izbjeglicama (kao Isus svjim učenicima), obilazio je sirotinju autobusom u četvrtima Buenos Airesa. Zasluge su mu zaista ogromne ne samo za vjernike katoličke crkve, već i čitavo čovječanstvo: mirotvorac je i pobornik dijaloga među vjerama i ljudima i veliki kritičar podivljalog kapitalizma koji je malom broju ljudi donio ogromno bogatstvo, a velikoj većini čovječanstva materijalnu bijedu i patnju. Pamti se njegov istorijski susret u februaru 2016. u Havani sa patrijarhom Ruske pravoslave crkve – bio je to prvi korak u gotovo hiljadu godina ka približavanju Vatikana i ruskih pravoslavaca. U SPC, i ne samo njeni vjernici, već i svi čestiti ljudi, patrioti koji žive na jugoslovenskim prostorima treba da su mu zahvalni: nije dozvolio proglašenje Alojzija Stepinca (nadbiskupa genocida kako ga je nazvao italijanski istoričar M. A. Raveli), i nije priznao lažnu državu Kosovo – poštovao je suverenitet i teritorijalni integritet Republike Srbije. Kao što mu je čitav život bio skroman, takav je otišao u vječnost.
Odlukom da ne bude sahranjen unutar zidina Vatikana, papa Franjo je prekinuo tradiciju dugu više od vijeka.
Biće sahranjen u bazilici Svete Marije Velike u Rimu, crkvi u koju je često odlazio da se pomoli, nerijetko prije i posle putovanja u inostranstvo. Izbor mjesta gdje će biti sahranjen odražava bliskost i saosjećanje pape prema ljudima na marginama društva koje je njegovao čitav život.
Da li će Vatikan nakon izbora novog poglavara Katoličke crkve nastaviti putem papa Franje, putem oslobođenja, povratka izvornom Hristovom učenju, vidjećemo.
Mišljenja objavljena u tekstovima autora nisu nužno i stavovi redakcije „Dana”
