Srpska pravoslavna crkva i vjernici danas slave Svetog Georgija, jednog od devet velikomučenika i prvih stradalnika za hrišćansku vjeru.

Praznik Svetog Georgija,obilježava se u svim hramovima Srpske pravoslavne crkve i jedna je od najčešćih slava pravoslavnih Srba.

Slavni svetitelj rodio se u kući bogatih roditelja u Kapadokiji. Kad mu je otac postradao kao hrišćanin, majka se preselila u Palestinu, gdje je dečak odrastao. Već u 20. godini dospio je do čina tribuna u službi cara Dioklecijana.

U to vrijeme, car je započeo veliki progon hrišćana, a mladi Đorđe je stupio pred cara i odvažno rekao da je i on hrišćanin. Time je započelo njegovo stradanje za vjeru.

Tamnica, okovi, krvave rane po cijelom tijelu i sva druga strašna mučenja nisu pokolebali mladića.

On se neprestano molio Bogu i Bog ga je isceljivao i spasavao smrti na veliko divljenje naroda. Kada je Đorđe molitvom vaskrsao jednog mrtvaca, mnogi su primili vjeru Hristovu, a među njima je bila i careva žena Aleksandra.

Car je najzad odlučio da Đorđa i svoju ženu osudi na smrt sječenjem glave. Carica je izdahnula na stratištu prije pogubljenja, a Sveti Đorđe posječen je 303. godine.

Sveti Georgije se na ikonama predstavlja u vojvodskom odijelu, na konju, sa kojeg kopljem probada strašnu aždaju. Nešto dalje od njega, stoji jedna žena u gospodskom odijelu (vjerovatno carica Aleksandra). Aždaja na ikoni predstavlja mnogobožačku silu koja je "proždirala" brojne nevine hrišćane.

Sveti Georgije ju je, po vjerovanju, pobijedio i svojom mučeničkom smrću zadao smrtni udarac "neznaboštvu".

Pod pobjedom koju je Sveti Georgije odnio nad aždajom vjerovatno se misli na zaustavljanje progona hrišćana koji je sprovodio car Konstantin.