Počeo je hladni decembar, a naše ulice su i ove zime dom za mnoge napuštene pse. Neki od njih imaju sreće, jer su utočište pronašli u Skloništu za napuštene žkućne ljubimce koji radi u sklopu JU "Čistoća" u Podgorici.
U skloništu je trenutno 149 psa, saopštila je za Portal Dan Senada Mulešković, savjetnica direktora JU "Čistoća".
Sklonište na Vrelima Ribničkim ima 164 boksa za smještaj napuštenih pasa i funkcioniše kao privremeni smještaj. U njemu se smještaju samo psi koji su uhvaćeni prilikom redovnih obilazaka ili po prijavi građana. Ovdje se ne mogu smještati vlasnički psi, ističe Mulešković.
- Trenutno se brinemo o 149 pasa. Ta brojka se mijenja na dnevnom nivou, s obzirom na to da sklonište funkcioniše po principu: "uhvati, steriliši, pusti". Jedan broj pasa se nakon sprovedene utvrđene procedure vraća na javne površine, jedan broj biva udomljen, i to je nešto čemu se najviše radujemo i čemu težimo svi mi ovdje težimo – naglašava Mulešković.
Nažalost, kaže ona, jedan broj pasa jako dugo, nekoliko mjeseci pa i godinu, provede u sloništu jer su u pitanju rase pasa koje nisu interesantne građanima za udomljavanje.
O psima brinu zaposleni, koji osim brige u azilu obavljaju poslove hvatanja i zbirnjavanja pasa ja javnih povšina. Osim njih o stanarima azila brinu i volonteri koji se biraju po javnom pozivu sveke godine. Tu su i veterinari, koji sprovode redovnu veterinarsku proceduru i čipovanje, koje je obavezno, ističe ona.
Godinamama se ulaže u sklonište, prošireni su boksovi, napravljen je mali park za pse. Od prošle godine, pored boksova za smještaj pasa lutalica, u azilu je otvoren i pansion za kućne ljubimce, gdje vlasnici koji moraju biti odsutni mogu ostaviti svog psa na brigu zaposlenima u skloništu. Stvoreni su uslove da psima koji su lišeni ljubavi i brige svojih vlasnika provedu lijep period dok su ovdje.
- Problem su neodgovorni vlasnici u najvećem broju slučajeva. To je nešto na šta mi stalno ukazujmo, jer da nije toliko neodgovornih vlasnika, ne bi bilo ni toliko napuštenih pasa – ističe ona.
Svjedoci smo da mnogi da li zbog obaveza, sredstava ili volje, vlasnici napuštaju kućne ljubimce. Ti psi su na ulicama evidentno pogubljeni, jer bili donedavno vlasnički, zbirunti u nekim drugačijim uslovima, sada su na ulici nezaštićeni.
- Zato prilikom udomljavanja stalno ukazujemo da pas jeste lijepa priča, ali je i obaveza i ukoliko nijesmo spremni da odgovorimo toj obavezi na pravi način onda je bolje i da ne udomljavamo - ukazuje ona.
Svako godišnje doba nosi neke svoje specifičnosti. Tokom ljeta je bilo teško zbog visokih temperature, a sada ozbiljno hladni dani. Ali, građani mogu da pomognu I učine nešto dobro I korisno, kaže Mulešković.
- Ukoliko imamo dvorište psu koji se nalazi u brizini možemo da pružtio kutak u kojem bi se smjestio, možemo i u ulazu zgrade u kojoj živimo da pronađemio mjesto za psa iz kvarta da bi se spasio od niskih temperatura. U azilu u boksovima postavljaju se palete kako bi psi bili izdignuti od poda, postavljaju se kartoni, sijeno, stara odjeću. To mogu i građani da rade, kaže Mulešković. Treba ostavljati vodu, ali na mjestima koja su osunčana da se ne bi smrzla. I hranu treba ostavljati na odgovoarajućem mjestu i u posudama. Svi možemo da damo neki doprinos, a posebno pravi ljubitelji kojih u Podgorici - kaže ona.
U Podgorici često imamo tzv. kvartovske pse o kojima ljudi brinu. No, moramo biti svjesni da ima ljudi koji nisu petjerani ljubitelji životinja, i ne žele pse u svojoj blizini. Zato zaposleni u azilu često učestvuju u traženju dogovora između jednih i drugih, I na sreću, kaže ona, najčešće im to polazi za rukom.
Senada Mulešković već dugo, kao dio JU Čistoća Podgorice promoviše djelatnosti azila i svjedok je njegovog rasta I razvoja. Zato je bila svjedok događaja koji su joj se urezali u pamćenje ali i srce.
Često kaže, čuje predrasude o sloništu, I to od ljudi koji nikad nisu bili u njemu.
- Volim da pozovem ljude, da dođu, da vide. Svjesna sam da može bolje I tu smo za sve dobronamjerne sugestije i konstruktivne predloge koji će doprinijeti tome da psima ovdje smještenim bude bolje, a azil bude što funkcionalniji - kaže ona.
Svako udomljavanje izaziva posebne emocije, kaže Mulešković.
- Kod ljudi koji neplanirano dođu ovdje i u trenu, "na prvu" ih osvoji neki pas, to je posebna emocija. Uvijek mi je posebno drago kad imamo najmlađe u gostima. To je nerjovatna empatija, te njuhove emocije su zapanjujuće. Najveći nam je problem kako da odu bez kućnog ljubimca. Najmlaži se najčešće I vraćaju sa roditeljima da bi ovdje našli svog kućnog ljubimca - kazala je ona.
