Neobična uloga koju je Tina Tarner jedva prihvatila postala je prekretnica u njenoj karijeri

U svojoj suštini, Tina Tarner bila je žena od principa koju niko i ništa nije moglo lako pokolebati.

Takva upornost mogla je da se izgradi samo kroz život ispunjen borbom za uspjeh. Ne treba zaboraviti da je Tarner svoj najveći proboj doživjela tek sa pjesmom Let’s Stay Together 1983. godine, a potom i albumom Private Dancer godinu dana kasnije, kada je već bila u srednjim četrdesetim. Do tada je svoju slavu pošteno zaslužila i željela je da uživa u njoj, a ne da se dovodi u neprijatne situacije, prenosi Faroutmagazine.

Zato poziv da u filmu igra prostitutku koja postaje dilerka droge nije bio ono što je smatrala dobrim potezom na putu ka vrhu. Ipak, kada vas pozove bend The Who, teško je jednostavno reći ne, bez obzira na to kakav je zahtev u pitanju. Tarner nije imala mnogo izgovora.

Tako se, htela to ili ne, našla u ulozi Kraljice kiseline (The Acid Queen) u filmu Tommy iz 1975. godine, filmskoj adaptaciji kultne rok opere benda The Who iz 1969. godine.

U pitanju je bio impresivan projekat sa glumačkom postavom u kojoj su, pored članova benda, bili i Elton Džon i Džek Nikolson.

Ipak, to nije ublažilo njen prvi utisak o liku koji je trebalo da igra.

„Rekli su mi: ‘Postoji uloga prostitutke’, a ja sam odgovorila: ‘Ne dolazi u obzir!’ Onda su rekli: ‘Pa, ona je više od prostitutke’“, prisetila se Tarner, kao da je taj opis sam po sebi trebalo da je ubijedi da prihvati ulogu.

Međutim, kada su joj objasnili da je lik zapravo „luda žena“, Tarner je znala da je to prava stvar.

„Onda sam čula ime - Acid Woman. Savršeno! Luda žena po imenu Acid Woman zvučala je potpuno ispravno“, rekla je.

Tako je sve bilo spremno za snimanje, sve dok se tokom izvođenja svoje pjesme nije suočila sa rekvizitima u obliku dve ogromne hipodermičke igle.

U tom trenutku vratila se na početak, jer, izgleda, do tada nije shvatala da je Kraljica kiseline sasvim doslovno povezana sa drogama. S obzirom na to da je film zasnovan na djelu britanskog benda koji je stvarao na vrhuncu psihodelične ere, možda je to bilo pomalo naivno sa njene strane.

Dobra vijest bila je da je, uprkos početnom protivljenju, ipak pristala da ostane u projektu i završila film, ostvarivši jednu od svojih prvih velikih uloga koja joj je donijela status zvijezde. Ako je to bio nagovještaj onoga što je tek čekalo, vjerovatno bi radije voljela da ga pamti po uglednom društvu u kojem se našla nego po dilerima droge.

Ipak, ostaje pitanje šta bi se dogodilo da je Tina Tarner zaista odbila ovu ulogu. Vjerovatno bi ostala zvijezda šezdesetih u senci Ajka Tarnera, ali da li bi ikada postala rok ikona kakva je kasnije bila?

Teško je reći. Možda je upravo jedna ogromna hipodermička igla bila neočekivani katalizator svega što je uslijedilo.

Preuzmite našu aplikaciju