Sting otkrio koju pjesmu bi volio da je napisao: Upečatljiva, tajanstvena i potpuno iznenađujuća

Od melanholične pjesme „Yesterday“ do utešne „Let It Be“, njegove pjesme odjekuju među generacijama slušalaca, a mnoge su se našle na listama najboljih pjesama svih vremena, prenosi Farout magazine.

Zbog toga je izazvao zavist kako među mladim autorima, tako i među nekima od najboljih u ovom poslu. Na pitanje „Koju pjesmu biste voleli da ste vi napisali?“, brojni umjetnici naveli su neku Makartnijevu kompoziciju, nadajući se da će jednog dana dostići njegov talenat. Čak je i Džon Lenon jednom priznao da žali što nije smislio pjesmu „All My Loving“ prije svog povremenog autorskog partnera.

Sting je još jedno veliko ime koje je izrazilo divljenje, ali i zavist prema tekstopisačkom talentu člana Bitlsa. Pojavivši se na sceni novog talasa desetak godina nakon vrhunca „slavne četvorke“, kantautor rođen u Tajnsaјdu postao je pjevač grupe Polis, sa kojom je stvorio klasike žanra poput „Every Breath You Take“ i „Every Little Thing She Does Is Magic“.

Njegovi hitovi sa grupom Polis i danas se nalaze na listama pjesama za vjenčanja i emituju na radio-stanicama. Isto važi i za pjesme iz njegove solo karijere, kojoj se posvetio nakon raspada grupe sredinom osamdesetih godina. Numere poput „Englishman in New York“ i „Fields of Gold“ ostale su kultne, a na ovoj drugoj mu je zavidio čak i sam Makartni.

Iako je Sting napisao veliki broj bezvremenskih hitova, i dalje zavidi na autorskom umijeću svog prethodnika iz Liverpula. Tokom intervjua za „Clash“, ikona novog talasa govorila je o svom divljenju prema basisti Bitlsa i priznala da je Makartni još rano uticao na njegovu odluku da počne da piše pjesme.

Mladog Stinga naročito je inspirisalo poreklo Bitlsa, jer je i sam poticao iz radničkog grada na sjeveru Engleske.

„Svojim pjesmama osvojili su svijet“, prisjetio se, „i čitavoj generaciji dali dozvolu da pokuša isto“.

Rekao je da bi mogao „nadugo“ da govori o Makartnijevim pjesmama za koje bi volio da ih je napisao, ali je izbor sveo na samo jednu - „Eleanor Rigby“.

Međutim, Stinga nije privukao samo Makartnijev dar za melodiju. Malo je autora koji su umjeli da složene emocije upakuju u naizgled pristupačne aranžmane i omoguće pjesmama da sa svakim novim slušanjem otkrivaju dodatne slojeve. Taj spoj vještine i eksperimentisanja postao je jedna od ključnih odlika Makartnijevog rada, koju bezbrojni muzičari decenijama pokušavaju da oponašaju.

Pjesma „Eleanor Rigby“ možda bolje od gotovo svake druge pjesme Bitlsa oslikava tu osobinu. Umjesto da se oslanja na romantiku ili mladalački optimizam, izgradila je nezaboravnu priču o usamljenosti i zaboravljenim životima, dokazujući da pop-hit sa vrha top-lista može da bude književno i emotivno ambiciozan poput romana ili filma.

Zajedno sa razigranom pjesmom „Yellow Submarine“, „Eleanor Rigby“ je 1966. godine objavljena kao singl sa sedmog albuma Bitlsa „Revolver“. Zahvaljujući neobičnim harmonijama, prodornim gudačima i stihovima o usamljenosti, postala je jedna od najpoznatijih pjesama u katalogu „slavne četvorke“. Osvojila je i mladog Stinga.

Frontmen ju je s pravom opisao kao „upečatljivu, tajanstvenu i potpuno iznenađujuću“. Ti pridjevi podjednako bi mogli da se odnose i na većinu pjesama koje je napisao za Polis. Od jezive, ali očaravajuće „Every Breath You Take“ do zlokobne „Message in a Bottle“, Sting je svojim pjesmama davao zavodljiv osjećaj tajanstvenosti.

Zato ne iznenađuje što se posebno divio pjesmi „Eleanor Rigby“. Uticaj te jezive, ali očaravajuće numere lako je prepoznati u Stingovom stilu pisanja. Makartni mu nije samo pokazao da i neko iz malog grada na sjeveru može da napiše velike pjesme, već je uticao i na nekonvencionalan zvuk kojem će Sting kasnije težiti.