(VIDEO) Rajko Grlić u emisiji "Optimista": Kultura je postala neprijatelj politike, najveći luksuz je biti ono što jesi

Režiser, scenarista, producent i pisac Rajko Grlić, umjetnik je koji je ispisao istoriju filma, gost je emisije „Optimista“ koja se emituje četvrtkom na portalu Dan i Jutjub kanalu Dnevne novine Dan.

Sa Sandom Rakočević i Nemanjom Rakočevićem razgovarao je o današnjem načinu života, mladima, kulturi, statusu glumaca...

- Najveći luksuz je da čovjek može biti ono što jeste. Mi smo htjeli biti drugačiji. Danas svi izgledaju isto, isto govore, isto su obučeni. Žele da budu isti - kazao je Grlić.

Kada je riječ o filmu, Grlić ističe da ni studenti koji se počinju baviti filmskom režijom ne gledaju filmove.

- Nemaju strpljenja. Telefon ih je pretvorio u ljude koji mogu nešto pratiti do dva minuta. To trčanje, tipkanje iz ruke prelazi u život i životi im postaju takvi. Mi smo nekad gledali film od tri sata pa ponovo išli u kino gledati još jedan takav film. Danas ljudi gledaju filmove, kuvaju, idu na zahod. To ometanje pažnje me brine - kazao je Grlić.

Kakva je budućnost kulture, umjetnosti - upitala je Sanda.

- Kultura u smislu čitanja, gledanja, slušanja, i ideala kulture neće postojati. Desna politika ne voli kulturu jer iz nje proizilazi neko pitanje, kritička masa. Kad je Tramp je čim je došao, ukinuo fondove za umjetnost jer je kultura neprijatelj, potom ide znanost - kazao je gost naše emisije.

Pričajući o radu sa brojnim glumcima, zvijezdama jugoslovenskog, Grlić je izdvojio dva imena.

- Radio sam sa sjajnim glumcima. Ako vjerujete licu glumca, vi ćete gledati taj film. Filmovi lako umiru. Glumci su oni uz pomoć kojih film umre ili preživi. Mladen Budiščak bio jedan od najvećih talenata. Sa Glogovcem sam našao fantastičan jezik pravljenja filma. To je bio najuredniji glumac s kojim sam radio. On bi došao uvijek ranije, nikad nije popio ništa - kazao je Grlić.

Govorili su i o ljepoti bavljenja glumom, ali i cijeni koju za svoj posao, glumci često skupo plaćaju.

- Glumaca ima sve više, škola je nepregledan broj. Na tom zarađuju mnoge škole jer sa 17-18 godina mladi sanjaju da će biti veliki. Škole zarađuju na tom snu, a ne daju im nazad šta bi trebalo. U Hrvatskoj ima desetak glumačkih škola, a mnogo glumaca nema posla. Ima sapunica, ali to ubije glumca veoma rano - smatra Grlić.

Prisjetio se vremena kada su zvijezde poput Milene Dravić imale ogroman ugled i status među publikom. Smatra da je danas došlo do „poplave“ glumaca, zbog čega se teže stvaraju velika i prepoznatljiva imena.

- Nekad su glumci imali svoja imena, danas je „poplava“ glumaca. Kad sam prvi put bio u Puli gledao sam scenu kad je Milena Dravić izašla. Dvije-tri hiljade ljudi je čekalo da je otprati. Glumačka imena su nosila sve to, vjerovalo im se, imali su holivudski status, predavali su filmove - rekao je Grlić.

Boemski način života koji glumci imaju je način nošenja sa pritiskom, istakao je gost emisije „Optimista“.

- Boemština dolazi od jednog elementa - potrebe za pražnjenjem. Kad glumac odigra predstavu, ne može otići kući i za 15 minuta leći da spava. To je takav psiho-fizički poremećaj koji treba da isplovi iz njega. Nove generacije to nemaju, odigraju predstavu, odu jer imaju drugačiju tehniku. Glumac treba publiku i na sceni i u životu. Potrebno vam je društvo, treba nekog zabavljati, da nema toga, ne bi bili glumci - smatra režiser.

Grlić je govorio i o magiji gledanja filmova u bioskopu, a ne kod kuće na striming platformama.

- Magija je jedna velika crna dvorana, u kojoj sjedite s nekom masom koja diše s onim na platnu. Vaša emocija nastaje iz toga ako u nekoj priči, nekom liku prepoznate neki svoj komadić, ako vam se zalijepi nešto s platna s vašom sviješću. To je najviše što film može da uradi - da vas dotakne nesvjesno - rekao je gost „Optimiste“.

Prethodne emisije možete pogledati OVDJE.