- Piše: Zoran Piperović
Već 100 godina, možda i više, čitam prvi Kafkin roman „Amerika“ .Tik uz krevet su i Turgnjev, Abdurahman Munif, knjiga o Iliji Garašaninu, koju je, zamislite, pisao Amerikanac Mekenzi. Sve one uzalud tu stoje. Uzmem, pa ostavim.
Jutros sam se probudio oko osam. Lažem. Bilo je skoro pola deset. Inače, posljednje vrijeme mnogo lažem. Strava. Tako sam drugarima kazao da me kao građanina više ništa ne zanima. Čak ni aktuelnosti oko skidanja imuniteta jednom poslaniku. Nisam radoznao. Jer držim da radoznalost uvijek neprilikama otvara vrata. I da to rade samo budale. Razlika između pametnog i budale je što ovaj prvi zabludu izražava na više načina, a drugi (budala) na jedan isti. Ja sam se držao stava ovog drugog. Vođen poznatom mudrošću – ko je budala budi mi drug.
Sad sam se lišio zabluda. Kao i znatiželje.
Ali, sada prosto moram. Za moje moranje kriv je Predsjednik države i njegovo obraćanje Ivici Stankoviću u kojem traži da ovaj izda obavezno uputstvo Katniću, e da se jedan poslanik ne pritvara. I time poslao poruku da je vlast nesigurna. A to je najopasnije. Zbunjena država je kao bijesan pas, reče Pekić.
Ja nešto mislim, a to mi je najslabija disciplina, da se ovim šalje poruka Katniću. I da se razumijemo. Ne znam da li ima dokaza za krivicu tog poslanika. Iako je taj poslanik znao da je za mene onomad ima. To što je on kazao 3. 12. 2002. godine, bio je utorak, a mene se ticalo, značilo je da nikad ne treba da izađem iz zatvora. Osim ako ne umrem. Mada ni to ne bi onomad bio uslov (ni po štete) da se opravdani pritvor, neopravdano, zbog smrti, ukine.
Ako Stanković ne posluša Vujanovića, ostaće da je Predsjednik uzaludno pisao. Ako prihvati predlog, još je gore. Po Katnića. I još više po samoga Stankovića. Kako god, neovisno od poslanika, država je neznaveno ušla u pat-poziciju. Ako Stanković posluša. Katnić treba da ode. Jer, ako to ne uradi, može se desiti sledeći put, da umjesto ambasadora i Filipa, to traži od Ivice neko iz Evrope, Azije, Šavnika. Katnić, kojeg ako smijem da kažem, izuzetno poštujem, treba da zna da je volja jedini stvaralac. Treba da se utvrdi istina, primijeni zakon, prema meni, poslaniku, čuvaru plaže, zidaru, bilo kom. I Katnić treba da zna: ono što mora biti nije nesreća. Nesreća je samo ono što ne mora da bude, a ipak se dogodi. Zato, što god bilo, ima razloga da bude sretan.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.