Slike Irvina Masličića imaju polazište u impresiji, doživljaju, dubokom osjećanju i čudnoj povezanosti mladog umjetnika sa podvodnim svijetom, ocijenila je istoričarka umjetnosti Ljiljana Karadžić nedavnu postavku ovog mladog slikara u podgoričkoj galeriji „Art”. O Masličićevim radovima objedinjenim pod nazivom „Podvodni zapisi”, koji se naslanjaju na njegova prethodna ostvarenja, a opet, drugačiji su, Karadžićeva je zapisala da pomoću boje, koja poput kosmičkog praska iz vremena stvaranja svijeta uranja u prostor slike, ali iz njega i izvire, stvoreni su oblici koji imaju mediteransku poetičnost.
– Specifičnim slikarskim postpukom, (satkanim od niza preklapajućih bojenih polja, ekspresivnog gesta i ponekad apliciranjem pravih školjki), izvednim dovoljno impulsivno da se sačuva spontanost rukopisa, ali i dovoljno koncentrisano da ta spontanost ne naruši kulturu slikanja, Masličić kreira slike koje imaju potencijal fluidnih metamorfoza organskog svijeta – zapisala je, između ostalog, Karadžićeva.
– Posljednjih deset godina radim na ciklusu „Podvodni zapisi”, i taj ciklus nadograđujem novim slikama i uvijek se trudim da ga poboljšam, likovno i kreativno, da odem dalje s novim istraživanjima u slikarskom radu – kaže za „Dan” Irvin Masličić.
● U odnosu na ranije radove, čini se da je malo više apstrakcije, reljefa...
– U pravu ste, upravo boji, samom koloritu likovnih djela, i fakturi - ovaj reljef kako ste ga nazvali, njima dajem najveći akcenat, najveću pažnju i to je predmet interesovanja u mom slikarskom postupku, od početka slike, pa kasnije, do finiša.
● Boja se (naročito dna), nekako približila zemljanim tonovima...
– Mnogi koji prvi put dođu na moju izložbu kažu da su očekivali samo plave slike s obzirom da su u pitanju „Podvodni zapisi”. No, ja upravo želim da se poigram s koloritom, tako da moje slike imaju skalu od plavih hladnih tonova, do onih toplih zemljanih, tako da sam i u ovoj postavci gledao da bude neki ritam, da bude toplo-hladno.
● Prošli put ste mi otkrili da se bavite ronjenjem, i oni koji rone znaju da kada podronite dno bude žuto i braon, a da bi dotakao dno, moraš mnogo da radiš na sebi.
– Jeste, tako je. I ja sam upravo za to da svaki umjetnik, ili bilo koji drugi posao da je u pitanju, mora da doživi to što želi da prezentuje. Tako sam i ja najprije doživio to kroz moj hobi, ronjenje i ribolov. Doživljavam podvodni svijet koji je dosta misteriozan i uvijek nekako atraktivan, i suština i jeste da čovjek osjeti atmosferu. Pokušavam da osjetim atmosferu i moje slike su simbioza realnog i irealnog, i tu pokušavam da napravim neki balans, neku ravnotežu da ne odem previše u neku apstrakciju, a da ne bude ni neki realizam, puko prepisivanje prirode. Tražim mjeru u likovnom radu.
● S obzirom na to da pokušavate da prenesete atmosferu, da li zato svaka Vaša slika ima naziv?
– Jeste, uvijek je lijepo, kao i za svako drugo umjetničko djelo, priču, književnost, da to djelo ima svoj naziv. Jer, slika ipak otkriva unutarnju želju umjetnika da nešto predstavi. Zato svaka slika treba da ima naziv jer u sebi krije i emociju vezanu za nastanak.
● Na ovim radovima u odnosu na prošle ima puno puževa, školjki... Zašto?
– U okviru ciklusa „Podvodni zapisi”, imam, nazovimo ga podciklus „Fosili”. Jer, pored živog svijeta interesuje me i podvodna arheologija. Zato su i fosili školjki i nekih drugih organizama prikazani i zato baš zemljanim bojama.
Ž.J.

Sačuvati bihorski ćilim

● Tema Vašeg magistarskog rada je bihorski ćilim...
– Postoje najave da će bihorski ćilim da postane nematerijalno kulturno dobro, pod zaštitom Uneska i ja sam u timu koji je izradio elaborat za tu aplikaciju. Očekujemo da će Unesko naš predlog uskoro verifikovati kao kulturno dobro.