Andro Radulović pobjednik je tradicionalnog ,,Gađanja kokota‘‘ u Perastu. On je u drugom krugu, nakon što je bova sa kokotom približena na 150 metara od obale, ustrijelio pijetla, koji je nabavljen sa Orjena. Ovo je njegova druga titula, prethodno je pobijedio 2015. godine.
- Meni kao Peraštaninu je velika čast što sam imao priliku da pucam. Ovo je za nas značajno, u istorijskom, kulturnom i socijalnom pogledu. Velika pažnja publike mi je prijala, drugi put sam pobijedio i nadam se da neću stati na tome, srećan sam što kokot ostaje u Perastu, da ga nije pogodio neko sa strane, kazao je Radulović za,,Dan“. On je dobio peškir-šugaman sa ispisanim datumima, prodefilovao Perastom u pratnji Gradske muzike, te počastio prisutne vinom, koje je obezbijedila MZ Perast. Među 40 prijavljenih strijelaca bilo je dosta Engleza i Iraca.
Svečanost povodom zavjetnog dana Perasta održana je juče na pjaci ispred župne crkve Sv. Nikole, dok je na obali organizovano tradicionalno,,Gađanje kokota‘‘. Ove svečanosti vjerskog i svjetovnog karaktera održavaju se u znak sjećanja na hrabru odbranu od Turaka 1654. godine u Perastu, 15. maja 1654. godine, u čast i spomen Gospi- zaštitnici grada. U crkvi su održane brojne svete mise i svečana sveta pontifikalna misa u 17.30 sati. Prethodnog dana je sa otoka Gospa od Škrpjela donesena slika Gospe sa Hristom, rad gotičkog slikara Lovra Marinova Dobričevića, koju su, po predanju, braća Mortešići našla na hridi. Ona će ostati ovdje do kraja mjeseca. Vjernici su za sreću dobili jedan od cvjetova iz buketa, koji je specijalno rađen u čast Gospe. Nakon odavanja počasti admiralu akademiku Vladislavu Brajkoviću i polaganja cvijeća na njegov grob, obalnom ulicom, predvođen Gradskom muzikom Kotor, noseći zastavu peraške opštine, promarširao je glavni odred Bokeljske mornarice, s mornarima iz Kotora, Tivta i Herceg Novog. Pratila ih je ženska etno-grupa odjevena u narodnu bokešku nošnju. Major Gracija Abović je na pjaci Sv. Nikole podnio svečani raport viceadmiralu Iliji Radoviću, nakon čega je mornarica izvela čuveno kolo. Kolovođa Zlatko Mračević je zajedno sa „zatezačem“ Pavlom Čelanovićem, znalačkim koracima vodio kolo, dok su posjetioci oduševljeno škljocali fotoaparatima. Unutar kola na kraju su se našli don Srećko Majić, peraški župnik, Ilija Radović, Andro Radulović, član Savjeta MZ i Društva prijatelja Perasta, majori, kapetani, kao i mali admiral Luka Kovačević iz Herceg Novog. Ceremoniju i misu je ispratio i Veselko Grubišić, ambasador Hrvatske u Crnoj Gori.
Ispred crkve su posjetioci mogli da pogledaju pušku Mehmed age Rizvanagića, koga su peraški strijelci pogodili i time rastjerali brojniju tursku vojsku, pri čemu je poginulo oko 80 osmanlija, a oko 300 njih je ranjeno. Takođe, izložen je eksponat Pomorskog muzeja Crne Gore-mač Vuka Ognjenoga (Vuka Brankovića) iz 17. vijeka, koji je hrvatski ban Petar Zrinski darovao Peraštanima u znak počasti zbog izvojevane pobjede.
-Doznavši da će Turci napasti Perast, Peraštani su prevezli pokućstvo na oba školja, jer su vjerovali da će neprijatelj napasti samo s kopna. Muškarci su se razdijelili u 9 čardaka (kula). Zapovjednik mjesnih četa K. Šilopi razvio je na svojoj kući steg (barjak) Sv. Marka s opštinskim grbom koji je obavezivao vojvodu da u svakoj potrebi priskoči sa 30 naoružanih ljudi. Otad je potekao običaj da Peraška mornarica 15. maja izjutra prihvata opštinski barjak iz kapetanove kuće. Ovaj običaj predaje peraške zastave prekinut je onda kada je, nažalost, ukinuta Peraška mornarica. Kako su Kotorani skromno pomogli Perast sa oko 30 pješaka, nešto praha i puščanih zrna, a u to vrijeme se radi nevremena našlo zarobljeno 30 peraških brodova između Korčule i Molunta, buknuo je boj između ogromne turske vojske (oko 5.000 vojnika) i malobrojne peraške (svega nekoliko stotina). Rano ujutro, oko tri sata, Turci udariše na Perast s krajeva, s kopna. S jedne strane od Glogovca, gdje je brdo strmo i divlje (strana put Luke), a s druge od Spile (strana od Penčića) uputili su se ka forteci (utvrđenju) Sv. Križa gdje je bila utvrda peraških vojnika i Mlečana. U krvavoj bici je Marko Tomašević od ubijenog turskog barjaktara uzeo glavni barjak, a Mehmedaga je poginuo. Njega je Peraštanin Tripo Burović pogodio iz puške, da bi mu zatim Krsto Kolović odrubio glavu, a Burović uzeo mač. Burovićev sin Nikola Burović darovao je Opštini mač u znak odanosti. Ovog mača više nema, a puška Mehmedagina čuvala se u kući konta Viskovića, danas u Muzeju grada Perasta. Tako je bilo s kopna, a sa mora se udaru niko nije nadao. Turci pod vođstvom ulcinjskog Mustaj reisa napali su Lepetane, zapalili utvrđenje kod Gospe od Anđela i krenuli kroz Verige ka Perastu. Opustošili su školje Sv. Jurja (Sv. Đorđa) i Gospu od Škrpjela, gdje su nastradali zavjetni darovi i misno ruho, ali Gospinu sliku ne nađoše jer je u pravo vrijeme bila sklonjena u crkvici Sv. Križa u forteci. Po običaju, Gospina slika se prenosi u Perast (posljednja nedjelja aprila) i iz Perasta natrag na školj (29. jun, na katol. Petrovdan). Po povratku na kopno Peraštani su sa sobom nosili tri turske glave i tri barjaka. Svoj ogroman uspjeh pripisali su zaštiti Blažene Djevice pa se opština zavjetovala da će svake godine iz zahvalnosti prema njoj, slaviti spomen na trijumf Njen i svoj, 15. maj, svečanom ceremonijom.
U čast pobjede malobrojnih Peraštana u boju protiv Turaka na zapadnom zidu crkve Sv. Nikole u Perastu stoji spomen- ploča sa tekstom na narodnom jeziku kojeg je tadašnji nadbiskup Andrija Zmajević dao isklesati. A hrvatski ban, grof Petar Zrinski, samo 20-ak dana poslije boja, čestitao je ovu pobjedu poklonivši Peraštanima mač Vuka Brankovića, ispjevanog kao Zmaj Ognjeni Vuk, objasnili su organizatori - Društvo prijatelja grada Perasta, Mjesna zajednica Perasta, Župski ured Perasta i Međunarodni festival klapa Perast.
Koncert „Ansambla Toć“ u organizaciji Međunarodnog festivala klapa Perast otkazan je zbog vremenskih neprilika.
Mirjana D.Popović

Pobjednik dobija šugaman

Pučka svečanost „Gađanja kokota’’ pričvršćenog na dasci na površini mora, oko 200 metara udaljenog od obale, simbolizuje streljačko umijeće Peraštana protiv neprijatelja. Pobjednik je dobio šugaman (ručnik) s ispisanom godinom pobjede nad Turcima i godinom održavanja proslave. Nekad je pobjednik morao platiti bure vina kojim je častio mornare i svečanu povorku koja ga je pratila ulicama grada, dok danas brigu o tome vodi Mjesna zajednica Perast.