Stručnjaci za ekstremizam kažu da su disfunkcionalna politička, loša ekonomska situacija i velika nezaposlenost u Bosni i Hercegovini i na Kosovu stvorili savršen teren za regrutovanje. U drugom od tri nastavka, novinar Glasa Amerike Džef Svajkord saznaje da istorija ovih država u tome ima važnu ulogu.
Septembra 1993. strani islamski boraci, „Mudžahedin bataljon” zauzeli su jedno selo, u centralnoj Bosni, blizu Viteza koji je bio pod kontrolom hrvatske vojske. Mudžahedini su u selu ubijali zarobljene i ranjene i palili kuće.
Godinu dana ranije, mudžahedini, u prevodu „borci za slobodu”, još uvijek sveži, iz devetogodišnjeg sovjetsko-avganistanskog rata, počeli su da dolaze u Bosnu u „sveti rat” džihad, u progon nevjernika. Za njima su počeli da dolaze i džihadisti iz sjeverne Afrike i sa Bliskog istoka. Među njima je bio i Ajman Dean iz Saudijske Arabije.
„Mnogi mudžahedini u Avganistanu koji su se borili za oslobađanje te zemlje i obnovu islamske države osjećali su se odbačenima zbog ishoda događaja. Zato su, kada je počeo rat u Bosni, vidjeli priliku za kanalisanje svojih džihadističkih ambicija”.
Mudžahedini su 1993. i formalno postali sastavni dio armije BiH, a njihov broj je prešao 1500. Bili su poznati po brutalnosti, mučenjima i brojnim zločinima.
„Bio sam svjedok ubistava srpskih zarobljenika. Iskreno govoreći, svi su oni bili borci, pripadnici milicija”, kaže Ajman.
Strani islamski borci su koristili puno radikalniju, ekstremnu salafističku ideologiju, podsticanje islamskog buđenja među bosanskim muslimanima i širenje oblika islama koji isključuje suživot sa drugim narodima u Bosni i Hercegovini. Hajrudin Somun je ekspert za islamska pitanja iz Bosne.
„Oni su vidjeli u Bosni veoma dobru priliku da predstave tu vrstu stroge religije, krutog shvatanja i tumačenja islama”.
Većina muslimanskih vjernika u Bosni upražnjava umjerenu, evropsku varijantu, sunitskog islama. Vjekoslav Vuković je pomoćnik ministra bezbjednosti, zadužen za pitanja terorizma, u Bosni i Hercegovini.
„Ti strani ekstremisti, govore Muslimanima u Bosni i Hercegovini da se pogrešno mole, da nisu dobri Muslimani i da je samo islam, koji oni propovijedaju, pravi.”
Po završetku rata, nekoliko stotina stranih boraca je ostalo u Bosni. Osnovali su svoje vehabijske, odnosno salafističke zajednice u ruralnim, teško pristupačnim, područjima. Mnogi od 200 stranih boraca iz Bosne, koji su se pridružili Islamskoj državi, došli su upravo iz tih zajednica.
„Bosna je samo jedna epizoda u dugačkom nizu džihadističkih sukoba koji će se širiti po muslimanskom svijetu, sa ciljem da pripreme Muslimane za džihad i uspostavljanje kalifata”, ističe Ajman Dean.
I dok drugi ne vide tako mračnu budućnost, posledice akcija pripadnika mudžahedinskih brigada se osećaju širom svijeta već više od 20 godina. Jedan od njih je bio i Halid Šeik Mohamed, organizator napada na Sjedinjene Države 11. septembra 2001. Stotine drugih bilo je u Al Kaidi ili su se borili u Čečeniji ili Pakistanu. Sada su se pridružili Islamskoj državi.
(Glas Amerike)