Predsjednik Centra za geopolitičku analizu general-pukovnik Leonid Ivašov ocijenio je da će zapadne sile Milu Đukanoviću dati odriješene ruke da eventualne proteste u Crnoj Gori zbog učlanjenja u NATO uguši na svaki način. Ivašov, koji je 1999. godine prvi ušao sa ruskim trupama SFOR-a na KiM, smatra da NATO ne postoji zbog odbrane, jer se niko ne sprema da napadne tu Alijansu. Prema njegovim mišljenju, NATO okuplja snažne oružane snage protiv izmišljenog protivnika.
U intervjuu za portal IN4S Ivašov kaže da ima podatke kako se Milo Đukanović našao u zoni interesovanja američkih specijalnih službi.
– Znam i zašto je on podlegao pritiscima. Imao sam prilike da čujem zapis njegovog razgovora sa Medlin Olbrajt. Ja, recimo, nikome ne bih dozvolio da mi se tako obraća. On je skoro na koljenima stajao pred tom strašnom ženom i molio za oprost. On se u tim razgovorima zaista nije držao kao muškarac. Đukanović sada ima dva izbora: ili će se potčiniti naredbi svakog običnog američkog narednika, ili će se sa njim nešto ružno desiti, u boljem slučaju bi bio uhapšen. Naloženo mu je da se kloni referenduma jer u Crnogorcima očigledno još nije ubijen slovenski duh. Zapad će Đukanoviću dati odriješene ruke da eventualne proteste protiv ulaska Crne Gore u NATO uguši na svaki način. To je ta njihova zapadna demokratija, sazdana na rimskom pravu, gdje za patricije važe jedna pravila, a za plebejce druga. Stoga anglosaksonska elita sve ostale narode posmatra kao plebejce, čak i svoje saveznike, ocijenio je Ivašov.
Rusija će, naglašava on, ukoliko Crna Gora postane članica NATO-a, žaliti.
– Podsjetiću da je svoju prvu pobjedu u sukobu sa Napoleonom flota admirala Senjavina postigla zajedno sa Crnogrcima, kada je poginulo više od 800 naših mornara. Žalimo što se pravoslavni i slovenski svijet ruši u Ukrajini, ruši se na Balkanu. Za bezbjednost Rusije ulazak Crne Gore u NATO ne bi bio naročit udarac. Međutim, vi treba da mislite o vlastitoj budućnosti, a ona nije na Zapadu, koji se nalazi u agoniji. Potrebno je razumjeti sledeće: dominacija Zapada se završava. Oni se ne razvijaju, za razvoj društva nije dovoljan rast samo društvenog proizvoda, razvoj ne predstavlja diktat fašističke sile. To je degradacija, tamo nema duhovnosti. Na Zapadu se ne razvijaju ni fundametalne nauke, zbog toga Zapad gubi svoj dominantan položaj. Međutim, oni se ne žele povući i pokušavaju da se održe prevratima, obojenim revolucijama i ratovima. U nekoj mjeri NATO-u se može suprotstaviti Rusija. Na našim granicama stoji 60 NATO divizija, naspram naših 10, i ta činjenica im ne smeta da Evropu plaše Rusijom. NATO predstavlja instrument oligarhata i krupnog svjetskog kapitala i njihov dohodak NATO primarno štiti. Ukoliko se, ne daj Bože, ponovo rasplamsa balkanska kriza, NATO se neće umiješati da bi ga regulisao i donio mir u region, smatra on.
Ivašov dodaje da u NATO ne primaju ni velike ni male zemlje da im ne postave konkretan zadatak.
– Ulazak u NATO bilo koje balkanske države odrazio bi se negativno na odnose sa bratskim slovenskim zemljama, pojašnjava Ivašov.
Sve revolucije koje organizuju Amerikanci, tvrdi on, imaju suštinu državnog udara.
– Oni dovode na vlast slabe i bezvoljne ljude, koji ne razumiju nacionalne interese svoje zemlje, koji su potkupljeni, ili zavrbovani kao Milo Đukanović. Ima i takvih koji slijepo vjeruju da Amerika svijetu donosi sreću. Nijedna obojena revolucija, koju su organizovali Amerikanci uz podršku evropskih zemalja, nije donijela dobra narodu. Štaviše, Amerikanci svoju politiku definišu samo na osnovu pukog interesa, ne svog naroda, već interesa krupnog kapitala, u prvom redu finansijskog. Amerikanci ulažu novac u obojene revolucije da bi ostvarili profit. Druge kategorije kod njih ne postoje; oni žive u kategorijama dobiti i profita. Zbog toga srpski narod i SRJ nikakve koristi od 5. oktobra nijesu dobili. Amerikanci korist nikome ne donose. Obojena revolucija u Beogradu sprovedena je samo zato što Amerikanci nisu bili u stanju da svoje ciljeve postignu vojnim putem i tako svrgnu režim Slobodana Miloševića. Tu je bio jedan interesantan detalj. Ja sam od naše obavještajne službe dobio informaciju da se sprema kopnena intervencija, jer vazdušni udari nisu postigli zadovoljavajući uspjeh. Interesantno je da nijedna od kopnenih vojski evropskih zemalja nije željela da u ovu operaciju ide u prvom ešalonu. Amerikanci i Englezi o tome nisu razmišljali uopšte, Njemci takođe nijesu željeli, čak je tim povodom i Gerhard Šreder zvao Borisa Jeljcina. Izvršen je bio pritisak na Mađare i Poljake, ali ni oni nisu pristali. Zbog toga možemo reći da je SRJ suštinski pobjednik rata, poručio je Ivašov.D.ŽIVKOVIĆ
Milošević je bio slovenski vožd
– Slobodana Miloševića sam nazivao srpskim voždom, čak i slovenskim voždom. On je u svoje vrijeme bio jedinstveni vožd pravoslavno-slovenskog svijeta koji se u svoje vrijeme usprotivio fašisoidnom režimu SAD i NATO-a. Prihvatio je izazov, pokazao je nepokornost. On je bio veoma obrazovan čovjek, moćan analitičar, analizirao je odlično događaje, on se snažno borio za prava srpskog i drugih naroda koji su živjeli u SRJ. Međutim, imao je svoje mane, a glavna njegova mana bila je što je previše vjerovao Amerikancima. Govorio mi je jednom prilikom, da je preko šest sati proveo u razgovoru sa specijalnim izaslanikom američkog predsjednika Ričardom Holbrukom, da ga je ubijedio i dokazao mu. Na moje pitanje: „Gospodine presjedniče, da li stvarno vjerujete da će Amerikanci obustaviti svoje miješanje?”, predsjednik Milošević je odgovorio: „Ja sam Holbruku pokazao norme međunarodnog prava, dokazao da ih mi Srbi u potpunosti poštujemo, da naše domaće zakonodavstvo poštuje ljudska prava u najvećem stepenu”. On je naivno vjerovao da Amerikanci i NATO ne mogu narušiti fundamentalne osnove međunarodnog prava. On kao čovjek sa pravnim obrazovanjem, vjerovao je u pravne norme i mehanizme. Kod njega je postojala iluzija da Amerikanci, koji čitav svijet uče demokratiji i poštovanju ljudskih prava, mogu, sa druge strane, tako brutalno pogaziti međunarodno pravo. To je bila njegova osnovna mana, kazao je Ivašov.
)){kind=small}
