Sobranje je nastavilo sjednicu na čijem je dnevnom redu bio predlog Vlade o pokretanju procedure o ustavnim izmjenama koje uključuju i promjenu imena Makedonije.
Poslanici iz vladajuće većine i opozicije juče su pokušavali jedni druge da ubijede zašto su odredbe Prespanskog sporazuma s Grčkom prihvatljive, odnosno zašto su u suprotnosti sa interesima makedonskog naroda i države.
Sporazum s Grčkom predviđa promjenu imena zemlje u Republika Sjeverna Makedonija, čemu se protivi opozicija.
Sjednici su prisustvovali i premijer Makedonije Zoran Zaev i bivši premijer i lider opozicione VMRO DPMNE Nikola Gruevski.
Za promjenu Ustava, kojim bi se verifikovala promjena imena zemlje, potrebna je dvotrećinska većina od 80 glasova poslanika u Sobranju. Vladajuća koalicija predvođena socijaldemokratima premijera Zorana Zaeva ima 71 poslanika.
Ni drugog dana debate u makedonskom parlamentu, o ustavnim promjenama u skladu sa Prespanskim sporazumom o promjeni imena te bivše jugoslovenske republike, nema nagovještaja o približavanju stavova vlasti, koja je za i opozicije, koja se tome protivi.
Jučeršnji tok sjednice obilježilo je odbijanje predsjednika parlamenta Taljata Džaferija da dopusti lideru najuticanije opozicione VMRO-DPMNE Hristijanu Mickoskom da se obrati poslanicima.
Zahtjev da se Mickoski obrati poslanicima uputila je stranka, ali ga je Džaferi odbacio sa obrazloženjem da je neosnovan, te da ne može da dozvoli da se sa skupštinske govornice obraća neko ko nije poslanik.
U pokušaju da objasni da zahtjev VMRO-DPMNE da se Mickoski obrati poslanicima nije presedan, te da je takvih slučajevima bilo i ranije, Džaferi je poslaniku Draganu Danevu isključio mikrofon.
Poslanik Krsto Jovanovski iz VMRO-DPMNE je predložio liderima dvije glavne makedonske stranke da sjednu za sto i dogovore se o budućnosti države.
U raspravi je učestvovao i premijer Zoran Zaev, uvjeravajući poslanike da se sporazumom sa Grčkom ime Makedonije ne mijenja, već se samo, kako je rekao, dopunjuje.
Ipak, najveću pažnju makedonskih medija juče su privukla reagovanja na poziv Zaeva, koji je u svom uvodnom izlaganju u parlamentu pozvao opoziciju na nacionalno pomirenje i, kako je rekao, opraštanje prošlogodišnjeg „27. aprila”, što je u javnosti protumačeno kao ponuda pomilovanja za optužene za izazivanje nasilja u Sobranju.
Mediji konstatuju da je ta izjava Zaeva izazvala „zemljotres” u pravosudnom sistemu zemlje, te da stručnjaci ukazuju da bi takav potez premijera imao dalekosežne posledice.
Profesor Mirjana Najćevska je izjavila da trenutno puštanje na slobodu optuženih za „27. april” nije opcija, jer bi to, kako kaže, dovelo do do nekažnjivosti djela.
Istakla je i da je vrijeme za konačno uspostavljanje pravne, a ne partijske države.
„Svaki oblik milosti dovodi do nekažnjivosti i automatski uvijek je udarac u pravosudnom sistemu. Pogotovo u zemlji u kojoj vladavina zakona još nije stala na svoje noge, što bi značilo zemljotres i promociju političkih stranaka kao primarnih u rješavanju odnosa u društvu”, smatra Najćevska.
Uranija Pirovska iz Helsinškog odbora za ljudska prava kaže da jučerašnji govor premijera Zaeva ne može drugačije da se tumači nego kao ponudu amnestije za učesnike u „krvavom četvrtku”, što je, kako kaže, za nju neprihvatljivo.
Podsjetila je i da je Evropska unija pozvala Makedoniju da konačno počne da kažnjava zločine, što vodi ka jačanju vladavine prava.
Amnestiji se protive i poslanici albanske manjine u parlamentu.
Kako prenose makedonski mediji na albanskom jeziku, oni smatraju da ako se odluči za primjenu amnestije u slučaju „27. aprila”, onda to isto treba primijeniti i za 9. i 10. maj 2015, odnosno za pripadnike tzv. Kumanovske grupe.
U suprotnom, poručuju, ništa od pomirenja.
U međuvremenu je pomoćnik državnog sekretara SAD Ves Mičel uputio pismo lideru VMRO-DPMNE Hristijanu Mickoskom u kome traži da partijske interese ostavi po strani i da poslanici njegove stranke, bez ikakvih pritisaka, po svom nahođenju odluče kako će glasati.
„SAD snažno vjeruju da je Sporazum iz Prespe između Makedonije i Grčke istorijska prilika za Makedoniju da sebi obezbijedi svijetliju budućnost i da doprinese regionalnoj bezbjednosti, stabilnosti i prosperitetu. I pored tvrdnje da se mogao postići `bolji sporazum`, mi ne vjerujemo da je to zaista moguće. Ovaj sporazum je zahtijevao kompromis sa obje strane. To je prilika koja se neće ponoviti, čak i u narednim decenijama”, naveo je Mičel.