U crkvi Svetog Proroka Ilije u Bjelovcu kod Bratunca juče je služen parastos za 109 ubijenih Srba iz tog i susjednih sela Sikirić i Loznička Rijeka, od kojih su 68 masakrirale muslimanske snage iz Srebrenice na jučerašnji dan 1992. godine.Jake muslimanske snage iz Srebrenice i okolnih sela, pod komandom
Nasera Orića, upale su rano ujutro 14. decembra prije 27 godina u tri podrinjska sela ubijajući sve što su stigli, pljačkajući i paleći srpsku imovinu.
Najmlađe žrtve bili su četrnaestogodišnji
Slobodan Petrović i petnaestogodišnji
Čedo Miladinović, a najstarija osamdesetosmogodišnja
Zlata Jovanović. Tada je nestala starica
Božana Ostojić i još nije pronađena.
Mještanin Bjelovca
Krsto Rankić, koji je preživio napad, kaže da mu je tog dana ubijeno 16 članova uže i šire porodice i da je iz 76 domaćinstava ubijeno 68 mještana.
Prema njegovim riječima, svaki treći stanovnik Bjelovca tog dana je ubijen ili ranjen.
Slavka Matić kaže da je tog kobnog dana izgubila sve, kćerke
Snježanu (27) i
Gordanu (24/) i supruga
Radivoja, a kuća i imovina su joj spaljeni.
-Ostala sam bez porodice. Bila sam u seoskoj školi kada je iza šest časova ujutro počeo napad i pucnjava sa svih strana. Cijeli dan nisam mogla prići kući. Pucnjava i galama nije prekidana. Kuće i ostale zgrade su gorele, a ja nisam znala šta mi je sa djecom i suprugom - prisjeća se starica.
Ona ističe da je tokom tog dana pokušavala da dođe do kuće, ali da nije mogla od pucnjave.
-Prvo su mi rekli da su svi pobjegli prema Drini i da nema niko kod moje kuće. A onda sam naišla na ranjenog
Srećka Mihajlovića koji mi je rekao da su moji svi ubijeni. Sve mi je uništeno. Moja ženska djeca nisu imala ni pruta u rukama, a kamoli oružje. Ubijene su na kućnom pragu i niko nije odgovarao, što izaziva još veću bol - priča Slavka.
Ona ukazuje na nepravdu pravosuđa BiH koje osuđuje Srbe i za, kako kaže, neke izmišljene i nedokazane zločine, a za njenu djecu i ostale civile iz Bjelovca niko nije odgovarao.
-Pravde nema, a ja živim da nosim bol i tugu, jer za mene više radosti nema. Jedina utjeha je što imam članova šire familije koji me tješe i pomažu - navodi Matićeva.
Porodice nastradalih poručile su rukovodstvu Republike Srpske da se više ne može tolerisati ignorisanje srpskih žrtava, sramotno oslobađanje Nasera Orića, a zatvaranje i suđenje skoro svim Srbima za komandnu odgovornost.
Od 76 domaćinstava u Bjelovcu i okolnim selima, skoro da nema kuće iz koje neko nije poginuo. Sve kuće su spaljene i većina ih je nakon rata samo djelimično obnovljena.
Srpski vojnici su bili u okruženju, ali su pružali otpor i nisu se predavali jer su znali da bi bili ubijeni i unakaženi.
(RTRS)
Zločin u Bjelovcu ima sve elemente genocidaPredsjednik Organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila Bratunca
Radojka Filipović, kojoj su na jučerašnji dan prije 27 godina poginuli suprug
Dragan i svekar
Dragoljub, rekla je da zločin u Bjelovcu ima sve elemente genocida.
To je obrazložila riječima da su muslimani ubijali sve redom, djecu, žene i starce, a srpsku imovinu uništavali da bi potpuno zatrli tragove srpskog postojanja na tom prostoru.
-Apsurdno je i žalosno da ni nakon 27 godina u Tužilaštvu BiH ne postoji predmet vezan za zločin u Bjelovcu. Koliko to godina treba za podizanje optužnice - upitala je Filipovićeva.
Ona kaže da to govori da pravosuđe BiH svjesno čeka da svjedoci i počinioci zločina umru i da, po ustaljenoj praksi, kada su u pitanju suđenja počiniocima zločina nad Srbima, Sud BiH kaže da je istraga ili suđenje obustavljeno zbog nedostatka dokaza ili zbog smrti osumnjičenog.
)){kind=small}
