Predsjednik Saveza Srba iz regiona
Miodrag Linta istakao je da brojne činjenice jasno potvrđuju da je sa likvidacijama srpskih civila u Gospiću bio upoznat cijeli politički, paravojni i policijski vrh Hrvatske na čelu sa
Franjom Tuđmanom.
Povodom 29 godina od likvidacije 124 gospićkih Srba 1991. godine, Linta je naveo da ovo organizovano ubistvo predstavlja jedan od mnogih dokaza ustaškog karaktera Hrvatske, te ocijenio da je za ovaj zločin trebalo da bude osuđeno na desetine Hrvata i to na višedecenijske zatvorske kazne.
Međutim, dodao je, za ovaj masovni i organizovani zločin nad gospićkim Srbima osuđeni su na smiješno male zatvorske kazne samo tadašnji sekretar Operativog štaba u Gospiću
Tihomir Orešković na 15 godina, tadašnji komandant 118. brigade
Mirko Norac na 12 godina i
Stjepan Grandić na 10 godina.
Za vrijeme izdržavanja zatvorske kazne Norac je, napominje Linta, vodio normalan život, studirao, vjenčao se, sagradio kuću i organizovao razne proslave na kojima su prisustvovali visoki državni funkcioneri.
On je dodao da je osuđeni ratni zločinac i hladnokrvni ubica Mirko Norac za gospićke i ličke Hrvate i većinu hrvatskog naroda heroj takozvanog Domovinskog rata koji je po svom karakteru bio osvajački, agresivni i zločinački rat.
Napomenuo je i da srpsko Tužilaštvo za ratne zločine još nije pokrenulo postupak za masovni i organizovani ratni zločin protiv Srba u Gospiću.
Linta je podsjetio da je u proljeće 1991. godine u Gospiću i mnogim hrvatskim gradovima počelo miniranje srpskih kuća, lokala i drugih objekata, a na gradskim ulicama su se pojavili pripadnici hrvatskih paravojnih formacija koji su sijali strah i hapsili srpske civile i pripadnike JNA.
Srbi su, podsjeća, odvođeni u Okružni zatvor, gradsku bolnicu koja je pretvorena u vojni objekat i u formirane zatvore u mjestima Klanac, Smiljan, Zablate i drugim lokacijama gdje su prebijani i mučeni često do smrti.
– Srbe su ispred zatvorskih prostorija čekali postrojeni stražari. Da bi ušli u ćelije, morali su proći kroz špalir i tom prilikom stražari su ih tukli čim su stigli. Od avgusta do decembra 1991. godine ubijena su najmanje 124 Srbina u Gospiću, a neke procjene govore da je ubijeno više od 200 – naveo je Linta.
Prema njegovim riječima, gotovo polovina, od najmanje 124 ubijenih Srba, odvedeno je iz svojih kuća i stanova i ubijeno 17. i 18. oktobra 1991. godine, a pronađeni su i sahranjeni posmrtni ostaci svega 50 žrtava, dok se za ostalima još traga.
On je napomenuo da su dolaskom ustaškog režima Franja Tuđmana na vlast maja 1990. godine počele prijetnje i zastrašivanja Srba u Gospiću i drugim hrvatskim gradovima i mjestima, a posebno se u mržnji prema Srbima isticao Gospić, koji je bio jedan od glavnih uporišta ustaškog pokreta prije Drugog svjetskog rata.
Linta je podsjetio da je tokom genocidne NDH u Gospiću formiran prvi likvidacioni logor koji je bio dio kompleksa koncentracionih logora na području Like, te da je za samo 132 dana postojanja kompleksa koncentracionih logora Gospić-Jadovno-Pag od aprila do avgusta 1941. godine ubijeno više od 38.000 Srba i oko 2.000 Jevreja i ostalih.
– Gospićki i lički Hrvati nikad nijesu priznali da su počinili genocid nad Srbima, niti su izrazili pokajanje i zatražili oproštaj, kao što to nikad nije učinio ni čitav hrvatski narod. Još nije izvršena ekshumacija ubijenih Srba, niti su obilježena stratišta – istakao je Linta.
(RTRS)
)){kind=small}
