Dostojanstven rad i život od plate u Crnoj Gori omogućen je samo uskom krugu funkcionera, koji su sopstvenim odlukama uspjeli da sebi obezbijede visoke zarade dok radnici svakog dana strahuju za egzistenciju, ocjenjuju sagovornici „Dana” povodom Međunarodnog dana dostojanstvenog rada. Iako se narodu iz godine u godinu obećava bolji život, cijena potrošačke korpe je i dalje za 300 eura veća od prosječne zarade od oko 500 eura.
Pored toga, oko 70.000 građana je radno angažovano u takozvanoj „sivoj zoni”, odnosno poslodavci im ne uplaćuju ili plaćaju samo dio poreza i doprinosa na zarade. Ti ljudi su uključeni u ekonomske aktivnosti nad kojima država nema nadzor i gdje izostaje primjena zakona koji štite osnovna radnička prava. Od 70.000 građana koji rade u neformalnoj ekonomiji oko 48.000 je angažovano bez ugovora o radu, odnosno „na crno”.
Ministar rada i socijalnog staranja Boris Marić ocijenio je za „Dan” da Crna Gora standardno ima strategije i akcione planove koji garantuju dostojanstven rad, ali u praksi nemamo zavidne rezultate. On ističe da postoji neravnomjerna raspodjela bogatstva, jer je grupa funkcionera zahvaljujući Zakonu o zaradama u javnom sektoru uspjela da sebi pribavi ogromne plate, dok su zaposleni marginalizovani.
– Taj zakon je nepravdean i mi smo kao opozicioni ministri tražili da se mijenja. Međutim, to nije prošlo. Funkcioneri bi trebalo da dijele sudbinu naroda kojeg predstavljaju, a ne da uživaju u bogatstvu dok narod ne može da sastavi kraj sa krajem – smatra Marić.
On ističe kako ne možemo govoriti o dostojanstvenom radu kada hiljade građana rade na crno, ne uplaćuju im se porezi i doprinosi, kasne im plate.
– Zbog toga se stvari moraju mijenjati, da se u centar stavi građanin i da se sve radi u njihovom interesu, a ne za političke elite i njima bliske ljude – poručuje Marić.
Predsjednik Reformskog sindikata Marko Nikčević ističe za „Dan” da dostojanstven rad ne znači samo imati posao i platu.
– Dostojanstvo nije obezbijeđeno ako se čovjeku samo da plata. Od te plate se možda ne mogu ispuniti osnovne potrebe. Ne treba čovjeku samo hrana, nego i da otputuje, bavi se sportom, ode u pozorište, kupi nešto sebi, riješi stambeno pitanje. Ne možemo govoriti o dostojanstvenom radu kada nam trebaju dvije prosječne plate za jednu potrošačku korpu – ističe Nikčević.
On smatra nedostojanstvenim to što visoki državni funkcioneri konstantno sebi povećavaju zarade.
– Danas od plate mogu da žive samo funkcioneri i manji broj ljudi koji se bave poslovima u oblastima nevezanim za državu. Čudno je kako uvijek ima novca za obezbjeđivanje privilegija funkcionerima, a da konstantno fali kada se traže veće zarade za policiju, zdravstvo ili prosvjetu – ukazuje Nikčević.
Čelnik Udruženog sindikata državnih institucija Veselin Vujanović naglašava da se dostojanstvenog rada ne treba sjetiti samo 7. oktobra, nego uvijek tokom godine. On ocjenjuje da će Crna Gora postati kao Švajcarska, Švedska ili Norveška, ukoliko političari nakon izbora ispune barem deset odsto datih obećanja.
Generalni sekretar Saveza sindikata Duško Zarubica poručuje da se radnicima ne smiju uskraćivati prava garantovana zakonom i da se ne smijemo podređivati interesima vlasnika kapitala, već onih koji ga stvaraju.
M.S.
Sankcionisati društveno neodgovorne poslodavce
Generalni sekretar Unije slobodnih sindikata Srđa Keković smatra da bi crnogorske institucije trebalo da promovišu principe dostojanstvenog rada tako što će sankcionisati društveno neodgovorne poslodavce. On je istakao da je neprihvatljivo moderno ropstvo u kojem se danas nalaze brojni radnici koje nameću multinacionalne kompanije.
Predsjednica Sindikata banaka Lidija Pejović ocijenila je da u bankarskom sektoru ne postoji dostojanstven rad iako se u njemu ostvaruje najveći profit. Kao vodeći problem, Pejovićeva je istakla nedavanje stalnih ugovora o radu, a pritom su i zarade veoma niske.
Čelnik Sindikata nikšićkog Toščelika Pero Kadović ocijenio je da se poslodavcima i investitorima daje prevelik obim prava, dok se dostojanstvo radnika stavlja u drugi plan. Njegov kolega iz Sindikata mojkovačke fabrike oružja Tara Marinko Medojević istakao je da je on jedan od radnika koji je ostao bez posla zbog borbe za sopstvena prava.