Vanraspravno vijeće Višeg suda u Podgorici potvrdilo je optužnicu protiv navodnih članova kriminalne grupe „kavčani”, koji se terete za zelenaštvo, nedozvoljeno držanje oružja, prodaju droge, davanje mita, teško djelo protiv opšte sigurnosti i pranje novca.
Prema optužnici specijalnog državnog tužioca Saše Čađenovića, Slobodan Kašćelan i Igor Božović su krajem maja 2010. godine organizovali kriminalnu grupu, a zatim vrbovali ostale članove kako bi se bavili zelenaštvom, švercom droge, pranjem novca. Oni su navodno bili zaduženi za planiranje i vršenje krivičnih djela, ali i za davanje uputstava i naredbe ostalim članovima kriminalne organizacije.
Osim Kašćelana i Božovića, na spisku optuženih su Aleksandar Đurišić, Vladimir Božović, Siniša Vlahović, Igor Đurišić, Davor Prelević i Miloš Radonjić, koji se nalaze u bjekstvu. Takođe su optuženi Stefan Brnović iz Podgorice, Đerđ Camaj, Aleksandra Bogdanović, Nikola Andrić, Igor Andrić, Tripa Moškov i Goran Ljubatović.
Aleksandar Đurišić je bio zadužen za primjenjivanje nasilja i zastrašivanje drugih osoba prilikom iznude, da skladišti i čuva oružje i eksplozivne naprave, kao i da obezbjeđuje stanove. Sličnu ulogu je imao Vladimir Božović. On je bio zadužen za prenošenje uputstava ostalim članovima grupe ali i službeniku Uprave policije Zlatku Samardžiću, u slučaju da neko od njihovih bude lišen slobode. Samardžić i njegov kolega Ilija Dedović ranije su sa tužilaštvom sklopili sporazum o priznanju krivice ali je ta nagodba krajem marta odbijena odlukom predsjednika Višeg suda u Podgorici Borisa Savića.
Zadatak okrivljenih Siniše Vlahovića i Davora Prelevića je bio da kao prodavci mobilnih telefona obezbijede neregistrovane SIM kartice članovima kriminalne grupe, koji su ih koristili radi upućivanja prijetnji određenim osobama, od kojih su navodno iznuđivali novac. Takođe, oni su bili zaduženi i za skladištenje oružja, eksplozivnih sredstava i pancira. Miloš Radonjić je navodno omogućavao uživanje droge osobama koje su obavljale neke poslove kao protivusluge, a bio je zadužen i za bezbjednost članova grupe, kao i za uticaj na sredstava javnog informisanja.
Ove zadatke je imao i Igor Đurišić zvani Major Komandant koji je fizički obezbjeđivao članove kriminalne organizacije. Đerđ Camaj je pomagao u provjeravanju funkcionisanja specijalnih SIM kartica koje su korišćene u realizaciji kriminalnog plana, dok je Aleksandra Bogdanović trebalo da podmićuje državne službenike.
Zadatak da stalno bude u kontaktu sa kotorskim policajcima i da im daje mito pripadao je Nikoli Andriću, koji je zajedno sa bratom Igorom, Tripom Moškovim i Ilijom Dedovićem bio zadužen za fizičko obezbjeđenje vođa kriminalnog klana. Takođe su bili zaduženi i za nadzor video-kamerama u cilju prikupljanja podataka o kretanju osoba koje su od interesa za kriminalnu organizaciju, kao i o kretanju policije radi usmjeravanja aktivnosti kriminalne organizacije. Goran Ljubatović je bio zadužen za potpisivanje ugovora o pozajmicama i hipotekama, kojima bi se prikrivali zelenaški poslovi.Vj.D.
Veći dio dokaza pribavljen mjerama tajnog nadzora
Veći dio dokaza Specijalno tužilaštvo je prikupilo posredstvom mjera tajnog nadzora za koje su pojedini advokati odbrane na ročištu za kontrolu optužnice tvrdili da su nezakonito primijenjene, jer nedostaje adekvatna naredba suda kojom se odobrava prisluškivanje. Neki od njih su tvrdili i da im je povrijeđeno pravo na odbranu jer im tužilaštvo nije dostavilo CD sa mjerama tajnog nadzora, već samo transkripte snimljenih razgovora.