Udruženje mladih sa hendikepom (UMHCG) u poslednjih pet godina pokrenulo je šest parničnih postupaka protiv državnih institucija zbog diskriminacije, a u preko 120 postupaka pružali su pomoć osobama sa invaliditetom kojima su uskraćena prava, saopštila je za „Dan” koordinatorka Pravnog programa i antidiskriminacije u UMHCG Miroslava Mima Ivanović. Ona smatra da je država najveći diskriminator osoba sa invaliditetom, te da ne daje pozitivan primjer privatnim institucijama kada je u pitanju njegovanje ravnopravnosti. Do sada je utvrđena diskriminacija u tri slučaja.
– Postupke zbog diskriminacije pokrenuli smo pred sudovima u Podgorici i Kotoru. Protiv Doma zdravlja Podgorice vodili smo postupak kod ombudsmana. Krivičnih prijava nije bilo, ali se nadamo da ćemo u narednom periodu početi da ih podnosimo i tako pritisnemo tužilaštvo da goni počinioce krivičnih djela povrede ravnopravnosti i druge diskriminacije. Mi smo često govorili da sami tužioci mogu da nam pomognu u borbi protiv diskriminacije, tako što će sami pokretati postupke, ali nažalost takva praksa kod nas još nije zaživjela – istakla je Ivanovićeva.
Ona navodi da se tužbe najčešće podnose zbog nepristupačnosti javnih površina i objekata.
– Tužili smo Skupštinu, Upravu za mlade i sport, Ministarstvo prosvjete, Glavni grad Podgorica u dva slučaja, jer su njihovi ili objekti u kojima su organizovali rasprave o pravima osoba sa invaliditetom bili nepristupačni za korisnike kolica. Tužili smo i centre za socijalni rad za opštine Kotor, Tivat i Budva, kao i za Podgoricu jer osobe sa invaliditetom nijesu mogle ni da uđu u objekte, pa su stranke salušavane na ulici ili su umjesto njih izjave davali roditelji – istakla je Ivanović.
Dodala je da zbog arhitektonske nepristupačnosti osobe sa invaliditetom ne mogu da zastupaju svoja prava ili interese.
– Država ne daje dobar primjer odnosa prema osobama sa invaliditetom, naprotiv. Državne i lokalne institucije su najveći diskriminatori osoba sa invaliditetom jer mi najveći broj prava ostvarujemo upravo pred javnim institucijama i da bismo ostvarili neka prava u privatnom sektoru treba nama i svima nešto od države. Ako, na primjer, ne možete da se obrazujete, onda se ne možete ni zaposliti – objašnjava Ivanović.
Ona ističe da država treba da pomogne građanima da ostvare prava, a ne da im otežava.
– Koliko se propisi koje imamo primjenjuju dovoljno govori zaključak Komiteta za prava osoba sa invaliditetom, koji je u skoro svakoj oblasti istakao niz zabrinutosti zbog kršenja ljudskih prava. Ono što mogu reći kroz lični život i aktivizam je da institucije sistema ne preuzimaju odgovornost, jer da uzimaju one bi same pokretale postupke za zaštitu od diskriminacije od inspekcija, tužilaca i ombudsmana, a ne samo postupke pojedinih osoba sa invaliditetom. Od nas se očekuje da mi iniciramo promjene, a uvijek je pitanje da li će se o našoj inicijativi pozitivno odlučiti. Ima pomaka, naravno, ali bi trebalo da angažovanost javnog sektora bude veća – ističe Ivanović.
M.S.
NVO rade posao institucija
Mima Ivanović ističe da u praksi imamo situaciju da država očekuje da njen posao odradi nevladin sektor.
– Organizacije osoba sa invaliditetom pokreću postupke i bore se protiv diskriminacije, dok državne instance se još čekaju. Trebalo bi da oni budu inicijatori tih postupaka, jer NVO trenutno u velikoj mjeri rade posao države – navodi Ivanović.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.