Crkveni odbor pri Crkvi Sv. Joakima i Ane na Vidrovanu kod Nikšića do detalja će ispratiti sve najavljene aktivnosti policije i tužilaštva po pitanju masovne grobnice iz perioda Drugog svjetskog rata u mjestu Dubrave, iznad Gornjeg Polja. Da u unutrašnjosti bezdanice, u narodu poznate kao jama „Kotor“, postoje ljudski posmrtni ostaci „Dan“ je objavio ekskluzivne podatke i fotografije, nakon čega je reagovalo nadležno tužilaštvo koje je naložilo policiji da, čim to vremenski uslovi dozvole, ispita detalje i ekshumira posmrtne ostatke. Na jučerašnjoj sjednici Crkveni odbor je, uz blagoslov episkopa budimljansko-nikšićkog Joanikija, odlučio da odabere nekoliko članova koji će pratiti ekshumaciju, kako bi spriječili eventualne zloupotrebe. Njihov stav je i da će, ukoliko iz nekih razloga policija i tužilaštvo odustanu od najavljenih aktivnosti, sami izvaditi kosti stradalnika, a u narednom periodu obezbijediće i mjesto gdje bi bile sahranjene. Za surovi zločin tadašnjeg režima nad, kako se čulo na sjednici, više stotina žitelja Gornjeg Polja, Drobnjaka, Pive, Morače i druhih krajeva, znalo se odavno, ali su pokušaji pojedinaca da se jama otvori uvijek bili bezuspješni.
– I danas po tom pitanju ima suprotstavljenih mišljenja. Neki nas pitaju šta nam je to sada palo na pamet da diramo, a „Dan“ je otvorio mogućnost da to napokon i uradimo sada jer ne možemo, niti smijemo čekati da prođe još 100 godina. Ako se u jami „Kotor“ pronađe i deset skeleta, to je zločin. Podržaćemo ekshumaciju jer nam je cilj da se to pitanje jednom za svagda riješi i mučeničke kosti saberu na jednom mjestu – istakao je Dragan Međedović, predsjednik Crkvenog odbora.
Da u proteklim godinama nije bilo razumijevanja od pojedinih, potvrđuje i protojerej stavrofor Dragan Krušić koji je već 26 godina gornjepoljski paroh. Inicijativu je prije nekoliko godina pokrenuo i vladika Joanikije, a protojerej stavrofor Krušić je tada obavio pomen nad jamom, prvi put od stravičnog zločina. U jamu „Kotor“ ubijani su i bacani nevini, ali i ugledni ljudi iz više crnogorskih plemena, a kako je rekao, ranije je postojao spisak sa 360 imena stradalnika kojem se izgubio svaki trag.
– Da li je taj spisak konačan ili nije ne znamo, ali negdje postoji. Ekipa „Dana“ je napravila veliki podvig, a nama su pomogli da krenemo u ovo božije djelo, da iskopamo i dostojno sahranimo kosti stradalih. Svi znamo da je u tom vremenu postojao veliki strah i da je bila tortura, ali se kao sveštenik čudim da oni kojima je neko ubijen i bačen u jamu nikada nijesu željeli da se ovo pitanje pokrene. Zaborav je veći zločin od onoga što se desilo i ako mi zaboravimo na te žrtve i ako ih, ne daj Bože, ne poštujemo i ne izvadimo iz jama bezdanica i dostojno ne sahranimo, bojim se da će nam se u istoriji ponovo to dogoditi. Svaki čovjek, bez obzira na opredjeljenje, ima pravo na grob i na dostojnu sahranu. Kosti se moraju izvaditi, sahraniti i nad njima se izvršiti pomen, jer ako to ne uradimo, nema duhovnog napretka u Gornjem Polju – poručio je protojerej stavrofor Krušić.
Crkveni odbor je apelovao na sve u Crnoj Gori koji imaju bilo kakve podatke o stradalima i bačenima u gornjepoljsku jamu da se obrate ili njima ili redakciji „Dana“ kako bi se rasute kosti napokon sakupile. Cilj nije, kako je istakao član odbora Novak Radulović, osuđivanje bilo koga za učinjeno.
– Svako ko je ubio nevina i svezana čovjeka samo zato što drugačije misli, počinio je zločin. Cilj nam je pomirenje, da se izmire živi i upokojeni. Sada kada smo uz pomoć „Dana“ krenuli, moramo raditi i na otkrivanju drugih sličnih slučajeva. Možda ćemo saznati još podataka, a možda otkriti postojanje još koje jame – istakao je Radulović.
Na sjednici odbora je istaknuto i da se očekuje da nadležni državni organi ubrzaju aktivnosti na ekshumaciji. Država je, kazali su juče, zdušno podržala vađenje posmrtnih ostataka vojnika iz okupatorskih vojski koji su došli u Crnu Goru da čine zločine nad našim stanovništvom.
B.BRAŠNjO
Jame u Gornjem Polju pune ljudskih kostiju
Zločini nad braćom i plemenicima, kada je u pitanju nikšićka opština, nijesu počinjeni samo u gornjepoljskom kraju. Nikšićko Grahovo svojevrsna je kosturnica, ali ostaci brojnih staradalnika, iako se zna gdje su, do danas nijesu ekshumirani. Stevan Vujičić je imao pet i po godina kada su mu komunisti u večeri 18. novembra 1944. godine ubili oca Danila, koji je tada imao 31 godinu. Iza Danila je ostala njegova supruga i četvoro djece, među kojima je Stevan bio najstariji, dok mu je najmlađa sestra imala svega mjesec.
– Bilo je grupa njih, ubili su ih i zatrpali u rovove, tzv. tranše vojničke, i tu su njihove kosti čekale do 1991. godine. Tada se jedan od ljudi Radomir Ramo Bulajić, čiji su otac i brat od strica bili tamo, prvi okuražio i pozvao je nas ostale da se vade te kosti, da ih sahranimo kao ljude. I mi smo te kosti 1991. godine povadili, dostojno smo ih sahranili, a tada sam ja stari sahranio mlade kosti svog oca, ali neću biti miran dok se kosti svih ostalih staradalnika ne otkriju i povade. Svugdje je dosad gdje se znalo za veće masovne grobnice obavljena ekshumacija, jedino još osta bruka na ovaj narod i sve nas, ostaše jame oko Gornjeg Polja napunjene ljudskim kostima – istakao je Vujičić.
Povađene kosti pojedinih stradalih na grahovskom području i iz Knež Laza pohranjene su u kosturnici kod Manastira Kosijerevo, a iznad njih podignuta je spomen-crkva, ista kao srušena kapela na Lovćenu.
Prijeki sud stacioniran na Vidrovanu
U jamu „Kotor“ tokom 1942. i 1943, a prema nekim podacima i u kasnijim ratnim godinama, bacani su politički neistomišljenici tadašnjeg komunističkog režima. Osim onih koji su pripadali tzv. drugoj strani i zbog toga nosili oružje, u bezdanici su smrt pronalizili ponajviše mještani, domaćini i ugledni prvaci poput sveštenika Vasa Popovića i predsjednika banjsko-vučedolske opštine Rista Bjelice. Jedina krivica stradalih bila je što nijesu davali podršku progonu svojih plemenika. Projerej stavrofor Krušić je juče kazao da su mu parohijani, koji više nijesu među živima, pričali o tom zločinu pričali ono čega su se sjećali i što su čuli od svojih starijih.
– Prema njihovim pričama, prijeki sud je bio stacioniran na Vidrovanu, a zna se ko je njime rukovodio. Postoji bojazan da je cifra od 360 daleko veća i da na području mjesta ima još stratišta – istakao je protojerej stavrofor Krušić.