Ministar održivog razvoja i turizma
Pavle Radulović juče je konačno demantovao i samog sebe, kada je, suočen s činjenicama, priznao da je rijeka Tara ipak devastirana i to tek poslije više od 20 dana pošto je to potvrđeno i izvještajem Uneska, ocijenili su iz Mreže za afiramciju nevladinog sektora (MANS).
– Ministar je juče izjavio da rijeka Tara nije u potpunosti ugrožena radovima na izgradnji autoputa, pošto je prethodno mjesecima tvrdio da rijeka nije ugrožena uopšte, i da se na terenu u blizini Mateševa ne dešava ništa neobično. Iako izbor da li vjerovati snimcima s terena ili onome što govori ministar nije bio posebno težak, Radulović je bio istrajan u pokušajima da na svaki način ublaži odgovornost, kako svoju, tako samog CRBC-a za ono što se dešava na Tari – saopštili su juče iz MANS-a.
Sa druge strane, NVO MANS izražava zadovoljstvo činjenicom da je ministar Radulović ipak, pritisnut ocjenama koje stižu s međunarodnih adresa, konačno, kako kažu, promijenio ugao gledanja i javnosti priznao da devastacija ipak postoji.
– Dodatno, ministar je u vezi sa (ne)radom inspekcija rekao da se ne praktikuje „politika nekažnjavanja“, i to pošto su nevladine organizacije i mediji u više navrata tvrdili da je očigledno da se ne vrši skoro nikakav inspekcijski nadzor uticaja izgradnje autoputa na životnu sredinu, naročito u dijelu uticaja na rijeku Taru – kažu u MANS-u.
Dodaju da kineska kompanija i njeni podizvođači ne trpe skoro nikakve posledice zbog nepoštovanja ekoloških standarda i zvanično je potvđeno nedavno, kada je Uprava za inspekcijske poslove NVO MANS dostavila podatke o tome da je njena ekološka inspekcija od početka izgradnje autoputa, za četiri godine, teren obišla svega 70-ak puta.
– Iako je jasno da životna sredina strada pod udarom nemarnih izvođača radova, ekološka inspekcija je u tom periodu izrekla minimalne kazne. Istovremeno, Uprava za inspekcijske poslove i dalje odbija da pruži bilo kakve konkretne podatke o tome zbog kakvih propusta su i te minorne kazne izrečene, čime direktno krše Zakon o inspekcijskom nadzoru, koji mora biti javan. Dodatno, time se ne poštuje ni Ustav Crne Gore, jer se od građana kriju podaci o stanju životne sredine, što čini jedan u nizu sramotnih primjera odnosa institucija sistema prema javnosti – naglašavaju u MANS-u.
Iz ove NVO smatraju da ministar Radulović, pod uslovom da osjeća i najmanji nivo odgovornosti prema javnoj funkciji koju obavlja – za šta ga plaćaju građani Crne Gore, morao bi da postavi dobar primjer i zatraži objavljivanje svih podataka o stanju životne sredine na gradilištu autoputa i oko njega, čime bi dijelom pokazao da radi u javnom interesu, a ne u interesu kineske kompanije CRBC i njenih podizvođača.
– Ipak, svako Radulovićevo djelovanje u vezi sa do sada najvećim infrastrukturnim projektom u Crnoj Gori bilo je usmjereno ka zaštiti interesa kineske i zaštićenih domaćih kompanija, a na uštrb javnog interesa –zaključuju u MANS-u.
M.M.K.
)){kind=small}
