-Žene u Crnoj Gori i ove godine 8. mart dočekuju kao većina po brojnosti u državi, to im nije mnogo dobra donijelo jer su ostale manjina kada se radi o broju zaposlenih i pozicijama na mjestima odlučivanja. Dok pojedini borci za „ženska ljudska prava” ostaviše „srce na terenu” u borbi za rodno senzitivni jezik, u isto vrijeme se ćuti na nepravdu nad majkama korisnicama nadoknada po osnovu rođenja troje i više djece jer je vlast, koja samo u obećanjima brine o svim građanima, ukinula stečeno pravo za oko 22.000 žena. Najhrabrije među njima prostestuju i danas u 14 časova ispred Skupštine u Podgorici, tražeći da im se vrati ono što im Ustavom pripada.

Istinski 8. mart Crna Gora još čeka, a ovaj danas dočekuje sa poraznom statistikom prema kojoj je svaka peta žena bila fizički ili seksualno zlostavljana, dok je svaka druga trpjela psihičko i emocionalno nasilje.

Kada je u pitanju tržište, zaposlenih muškaraca je oko 133 hiljade, a žena oko 104. Razlika između zarada žena i muškaraca iznosi 13,9 ili 14 odsto, što znači da na svakih 100 eura prosječne zarade muškarca, žena zaradi 78,1 euro. Prema podacima Svjetskog ekonomskog foruma, u izvještaju o globalnom i rodnom jazu, prema podacima iz 2017. godine, ukoliko se nastavi ovim tempom, rodni jaz će biti zatvoren tek za 100 godina.

Kada se žene usude da iskoče iz okova tradicionalizma i „pobjegnu iz kuhinje”, umjesto na pohvalu nailaze na osudu, pa i diskriminaciju u državi koja je „lider u evropskim integracijama”. Jedna od takvih je i aktivistkinja za ljudska prava Bojana Jokić, koja je i samohrana majka, a koja ističe da je položaj žena u crnogorskom društvu i sistemu daleko od dobrog i pohvalnog. Kaže da zna da se sa mnogih adresa često čuje da je ženama u Crnoj Gori danas teško i da to zaista jeste tako.

– Kao žena, samohrana majka i aktivistkinja za ljudska prava nalazim se u poziciji da sam ne samo višestruko diskriminisana, već i da je moj život ispunjen brojnim društvenim i sistemskim preprekama. Moj pol, moja seksualnost, to što sam samohrana majka i to što ne dozvoljavam da budem ugnjetavana od bilo koga, u našem društvu me čini „idealnom” metom. Kao aktivistkinja doživljavam prijetnje nasiljem i izložena sam velikoj količini mržnje; kao majka moram duplo više i teže da se borim da svojoj djeci obezbijedim srećno i bezbrižno djetinjstvo; a kao žena se odupirem pritiscima da budem „sluškinja” jednog društvenog i socio-ekonomskog sistema – navodi Jokićeva.

Iako je javna ličnost nijesu je zaobišli problemi „običnih smrtnika”.

– Često kao primjer uzimam situaciju od prije nekoliko godina, koja možda i najbolje oslikava sve probleme sa kojima se žena danas suočava u Crnoj Gori. Naime, svoju ćerkicu toga dana nisam imala kome da ostavim na čuvanje, te sam morala da je povedem sa sobom na sastanak koji se održavao u Ministarstvu unutrašnjih poslova. Na vratima ove institucije sam dobila informaciju da svoje dijete ne mogu da uvedem u zgradu, jer djeci nije dozvoljen ulaz. U tom trenutku sam osjetila punu težinu i snagu jednog sistema koji je samohranoj majci onemogućio da ujedno bude i majka i radi svoj posao, tako što je vrata institucije zatvorio za njeno dijete. Da tada nije bilo mog kolege koji mi je pričuvao kćerku ja ne bih mogla da budem na sastanku. Svakome ko malo bolje sagleda situaciju u crnogorskom društvu jasno je da smo mi žene njegov temelj i nosioci svih onih vrijednosti koje ono baštini, ali da je naš položaj gotovo uvijek u sjenci i iza muškaraca u našim životima – muža, oca, brata i sl. Moramo da se borimo i dalje za sebe, svoju djecu i svoju slobodu. Ne samo 8. marta, već svakog dana i u svakom trenutku – ističe Jokićeva.

Da položaj žena nije dobar, priznaju i u Vladi, pa i ministarka bez portfelja Marija Vučinović kaže da žene nijesu ostvarile punu ekonomsku i političku ravnopravnost u odnosu na muškarce, iako se 8. mart proslavlja od 1911. godine. Ona je rekla da je Crna Gora odavno prepoznata kao društvo koje afirmiše politiku evropskih vrijednosti i načela, zasnovanih na dijalogu i međusobnom razumijevanju.

– Ženska prava i slobode su obaveza svih nas, da zajednički djelujemo 365 dana u godini, te da se svakodnevno zalažemo za puno ostvarenje ravnopravnosti žena u društvu – poručila je Vučinovićeva.

Centar za građansko obrazovanje (CGO) podsjeća da rodna ravnopravnost nije „žensko pitanje”, već pitanje koje zahtijeva zajednički angažman i muškaraca i žena i partnerstvo različitih aktera u ostvarenju univerzalnih principa demokratije, a u čijoj osnovi je i rodna ravnopravnost.

M.S.

---

Kad bi se zakoni primijenili, bilo bi napretka
Predsjednica Sindikata trgovine pri Uniji slobodnih sindikata Vesna Milonjić Aleksić kaže da su žene u trgovinskim marketima nakon godina muke konačno dobile neradnu nedjelju, dan za sebe i porodicu. Ona ističe da je šteta što je toliko negodovanja bilo povodom neradne nedjelje, koja je jedan veliki pomak za zaposlene u toj djelatnosti.

– Po Zakonu o radu mi imamo dva slobodna radna dana, ali institucije su zakazale u sprovođenju zakona. Zato kada govorimo o položaju žena u bilo kojoj oblasti, ne samo trgovini, moramo istaći da bi položaj bio bolji kada bi primjenjivali zakone i konvencije koje smo usvojili. Pravne propise imamo i samo ih treba primjenjivati da se situacija poboljša, a ne samo da ih imamo – navodi Milonjić Aleksić.

Ona ističe da je veliki problem što se ženama uskraćuju prava u onim trenucima kada one požele da budu majke, a da se onda čudimo otkud pad nataliteta.

– Položaj žene u Crnoj Gori može i mora biti daleko bolji. Takođe, nije samo na ženama da podižu djecu, već u taj proces mnogo više se moraju uključiti muškarci – ističe Milonjić Aleksić.