Gotovo svako treće dijete u Crnoj Gori, odnosno, 28 odsto mladih uzrasta od 12 do 17 godina kazali su za sebe da su žrtve vršnjačkog nasilja, pokazuju poslednja istraživanja Unicefa. Šef predstavništva Unicefa u Crnoj Gori Huan Santandera kazao je u izjavi za „Dan” da, prema nalazima iz globalnog izvještaja Unicefa, nešto više od jedne trećine učenika starosti od 13 do 15 godina širom svijeta doživljava vršnjačko nasilje, a slična situacija je i u Crnoj Gori. Istraživanje Unicefa iz 2018. pokazalo je da su dvije trećine (66 odsto) djece starosti od jedne do 14 godina u Crnoj Gori doživjele neki oblik fizičkog kažnjavanja i/ili psihološke agresije odraslih članova domaćinstva u mjesecu koji je prethodio istraživanju.

– Istraživanje Global Kids Online pokazalo je da trećina mladih u dobi od 12 do 17 godina (32 odsto) priznaje da se lako naljuti i da često gubi živce. Ovi podaci ukazuju na potrebu za jačanjem socio-emocionalnih vještina kod djece kako bi naučila da upravljaju različitim osjećanjima, poboljšala komunikaciju i usvojila adekvatne oblike ponašanja za mirno rješavanje sukoba – poručuje Santandera.

Iz tog razloga, kako navodi, od 2015. godine, Unicef podržava sprovođenje programa za razvoj socio-emocionalnih vještina u okviru redovnog obrazovnog sistema u Crnoj Gori. Učenici koji su učestvovali u ovom programu naučili su da prepoznaju sopstvene i tuđe emocije, da pomažu jedni drugima i da zajedno rješavaju probleme. Program stavlja fokus na toleranciju, kreativnost, empatiju i timski rad.

– Činjenica da su nasilje nad djecom i rodno-zasnovano nasilje prepoznati u izvještajima EU o napretku Crne Gore u poslednje dvije godine (2019. i 2020) kao pitanja koja izazivaju ozbiljnu zabrinutost – potvrđuje da izgradnja kulture nenasilja predstavlja prioritet za crnogorsko društvo. Kako bi se to postiglo, relevantne institucije poput škola, centara za socijalni rad, policije, pravosuđa i domova zdravlja moraju blisko sarađivati u svakoj lokalnoj zajednici. Takođe, djeci treba pružati kontinuiranu podršku u svim sredinama – u porodicama, školama i lokalnim zajednicama – kako bi usvojila kulturu nulte tolerancije na nasilje. Dakle, moramo se ujediniti u naporima da djeci obezbijedimo dobre uzore i sisteme vrijednosti koji promovišu takvu kulturu. Ovdje nije riječ samo o kolektivnoj odgovornosti društva, već i o individualnoj odgovornosti svakog njegovog člana – poručuje šef predstavništva Unicefa u Crnoj Gori.

Ukazuje da je digitalno doba donijelo novu dimenziju vršnjačkog nasilja u smislu da se oflajn i onlajn nasilje često događaju zajedno.

– Istraživanje Global Kids Online sprovedeno među djecom uzrasta 9 do 17 godina u Crnoj Gori 2016. godine, uz podršku Unicefa, pokazuje da je svako deseto dijete (9 odsto) starosti od 9 do 17 godina bilo svjedok tuče vršnjaka koju je neko iz njihovog kruga prijatelja snimio mobilnim telefonom i potom objavio na internetu. Ovo istraživanje pokazuje i da vršnjačko nasilje više pogađa tinejdžere. Tačnije, trećina (31 odsto) mladih uzrasta 15 do 17 godina, petina (21 odsto) onih u dobi od 12 do 14 godina i desetina (11 odsto) iz najmlađe grupe djece starosti od 9 do 11 godina koji su anketirani potvrdili su da su gledali tuču svojih vršnjaka na internetu – kaže Santandera.

M. SEKULOVIĆ

---

Svakoj strani treba podrška
Santandera kaže da su tri strane kojima je potrebna podrška kada se dogodi nasilje – žrtva, svjedoci i počinilac.

– Ova pojava utiče na sve. Uloga svjedoka je važna s obzirom na to da njihova adekvatna reakcija često može spriječiti ili zaustaviti nasilje. Iz tog razloga, važno je naučiti djecu da prijavljuju nasilje i da ga nikada ne prećute. Očigledno je da je od presudnog značaja pomoći počiniocu nasilja da usvoji drugačije vidove ponašanja. Takvu vrstu podrške treba, na dosledan način, pružati prvo u djetetovoj porodici, ali zatim i u školi i lokalnoj zajednici – kaže on.


Zbog siromaštva raste agresija
Santandera upozorava da porast siromaštva često vodi porastu nasilja u domaćinstvu i lokalnoj zajednici, a djeca nerijetko predstavljaju nijeme svjedoke i žrtve ovih pojava.

– Društva često postanu svjesna ovog problema tek kad djeca počnu da oponašaju nasilničko ponašanje koje vide kod odraslih i tek kad vršnjačko nasilje postane vidljiv problem u lokalnoj zajednici. Da zaključim – vršnjačko nasilje predstavlja vapaj za pomoć. Djeca nam na taj način, u očaju, šalju poruku da moramo da im posvetimo više pažnje, razgovaramo s njima i naučimo ih kako da rješavaju sukobe bez nasilja – ističe Santandera.