Direkciji za azil prošle godine podnijeto je 539 zahtjeva za međunarodnu zaštitu, od kojih je odobreno svega osam, saopšteno je „Danu” iz Ministarstva unutrašnjih poslova. Jedna od osoba koja je u Crnoj Gori našla dom porijeklom je iz jedne države Bliskog istoka. Nikada nije ni pomislila da će napustiti svoju zemlju, ali se to desilo 2017. kada je nakon više neosnovanih pritvaranja provela šest mjeseci u samici iako je u tom trenutku imala maloljetno dijete. Ona je svoj novi život pronašla u jednom primorskom gradu.
Radila je i živjela mirnim životom kada su u njenoj zemlji izbili protesti. Smatrajući da ima pravo da iskaže svoj stav priključila im se i od tada kreće težak period po nju. Pritvorali su je i psihički maltretirali, odvodili u samicu i niko nije imao razumijevanja da kod kuće ima maloljetno dijete. Najveću strahotu doživjela je kada je skoro pola godine bila u samici, a kad je izašla iz zatvora shvatila je da je njena agonija tek počela i da joj više nema života u toj državi.
– Pakuje najosnovnije stvari i sa maloljetnim sinom kuca na vrata Crne Gore. Početni dani i neizvjesnost da li će joj Crna Gora pružiti utočište su joj takođe teško pali. Međutim, te 2017. godine dobija zaštitu u Crnoj Gori i njen život počinje iznova. Seli u jedan primorski grad i tu započinje svoju sreću. Otvara kozmetički salon, paralelno uči jezik, a dijete joj započinje u školu. Danas ona pokušava da kroz projekte Zavoda za zapošljavanje dodatno unaprijedi svoj posao, a sin joj se paralelno sa školom uspješno bavi fudbalom i krči put ka fudbalskim snovima – navodi se u ispovijesti građanke, čiji identitet se ne može otkriti zbog sistema zaštite.
NVO Građanska alijansa od 2019. godine se bavi pružanjem besplatne pravne pomoći tražiocima azila i licima sa odobrenom međunarodnom zaštitom u Crnoj Gori. Prema riječima Aleksandra Vukčevića iz te NVO do danas su pomogli ukupno 6.843 lica, odnosno toliko korisnika je dobilo neku vrstu pravnog informisanja ili usluge.
– Čuli smo jako puno ličnih priča i razloga o napuštanju države porijekla. Mnogi se tiču ekonomskih razloga, odnosno siromaštva i nemaštine, ali ima i izbjeglica koji bježe od ratom zahvaćenih država, ili onih gdje strahuju za život u slučaju da javno priznaju da su promijenili vjeru, da pripadaju LGBT zajednici i slično – kaže Vukčević.
Među tražiocima azila ima i onih koji su morali da napuste državu zbog političkih razloga, odnosno zbog neslaganja sa aktuelnim režimom koji je na vlasti.
– Pod tim mislimo na zemlje sa autokratskim režimom duži niz godina, gdje svako političko mišljenje koje je suprotno režimskom, doživljava ozbiljan progon – navodi Vukčević.
M.S.

---

Teško im pada učenje jezika
U ministarstvu kažu da azilanti pod zaštitom mogu raditi u Crnoj Gori bez dozvole za boravak i rad ili potvrde o prijavi rada u smislu zakona kojim se uređuje boravak stranaca. Pravo na obrazovanje odraslih u vezi sa zaposlenjem, stručno usavršavanje i sticanje praktičnog radnog iskustva ostvaruju pod istim uslovima kao i crnogorski državljani. Ipak, postoje i neki problemi.
– To su nepoznavanje, odnosno nedovoljno poznavanje crnogorskog jezika i neposjedovanje obrazovnih isprava i drugih dokaza iz zemlje porijekla, koji su pretpostavka za ostvarivanje prava iz oblasti obrazovanja, zapošljavanja i socijalne zaštite. Pored navedenog nedovoljnog nivoa poznavanja crnogorskog jezika i neposjedovanja obrazovnih isprava iz zemlje porijekla, na otežano zapošljavanje ovih lica utiče i njihova niska kvalifikaciona struktura (pretežno lica bez kvalifikacija) i nedovoljna ponuda slobodnih radnih mjesta, naročito od početka epidemije Kovid-19. Segment u kojem nema problema je oblast zdravstvene zaštite – navode u ministarstvu.