Od marta i pogoršavanja epidemiološke situacije sa virusom korona bivši radnici saobraćajnog bjelopoljskog preduzeća „Transservis”, odnosno kasnije nekoliko segmentiranih pa likvidiranih preduzeća, čekaju da im se neko obrati. Kako je kazao
Tomo Bojović, predsjednik Upravnog odbora Udruženja bivših radnika likvidiranih preduzeća („Robni saobraćaj”, „Grand komerc”, „Božidar Vlahović”, „Putnik prevoz”) nastalih poslije segmentacije „Transservisa” nakon više neuspjelih pokušaja da se sastanu s predstavnicima nekoliko fondova kako bi riješili svoje višegodišnje probleme, čekaju da se oglase državni organi.
– Sve se, kad smo mi u pitanju, vrti ukrug. A naša agonija traje godinama. Nijesmo u stanju da povratimo našu imovinu, ili za nju dobijemo nadoknadu. Donijela je Uprava za nekretnine rješenje za nekoliko privatnih lica na ime svojine nad našim dijelom zemljišta i žalili smo se. Čekamo da Ministarstvo finansija uvaži našu žalbu i sve vrati u nadležnost prvostepenog organa. Pa onda da ide na Upravni sud. I tako redom. A godine prolaze – kaže Bojović.
On dodaje da su se početkom godine sastali sa predstavnicima ZZZCG i IRF i da se razgovaralo o problemima koji se tiču imovine nekadašnjeg „Transservisa”, gdje su suvlasnici bivši radnici i fondovi.
– I tom prilikom smo upoznali naše kolege, inače suvlasnike parcela koje su zajedničke, o problemima koje trenutno imamo. Tražimo da se konačno dogovorimo o načinu korišćenja šest hektara zemljišta u naselju Kisjele vode, kao i 18 ari u Nedakusima, gdje se trenutno nalazi mini-romsko naselje. Zahtijevamo da se izvrši fizička dioba pomenute imovine, a ukazali smo i na postojeće stanje u naselju Kisjele vode, gdje se nalaze ostaci metalne konstrukcije koji se usled zuba vremena umalo nijesu urušili. Opasnost prijeti svima, tako da bi hitno trebalo preduzeti odgovarajuće mjere – naglasio je Bojović.
Zbog svih problema smo se obratili i zaštitniku ljudskih prava i sloboda, koji nam je odgovorio da je izviđaj po ovom pitanju u toku, rekao je Bojović.
– Ako niko ništa ne preduzme, poručujemo – eto nas pred Opštinu, gdje tražimo pomoć lokalne uprave i gradonačelnika
Petra Smolovića. Dolazimo svi, ovo što nas je ostalo živih pred vaše kabinete, da nas bolje upoznate. Ovo tapkanje u mjestu ne vodi ničemu. Naša agonija traje 27 godina. Ako fondovima, koji se oglušuju o naše vapaje, nije stalo do imovine, neka je onda prepišu na radnike, pa ćemo se mi boriti za nju – poručuju nezadovoljni bivši radnici „Transservisa”.
M.N.
Vlasnici 40 odsto imovineBivši radnici navode da je njih 246, od kojih je danas samo 117 živih, vlasnici 40 odsto imovine u naselju Nedakuse, na nešto više od šest hektara, dok je preostali dio u vlasništvu fondova i Zavoda za zapošljavanje, koji nijesu zainteresovani da riješe zajedničke probleme.
– Predlagali smo da se imovina podijeli, da se nesporni dio izdvoji. S obzirom na to da se za jedan dio vodi spor, koji traje preko 27 godina, nijesmo naišli na razumijevanje, tako da smo spriječeni da sprovodimo bilo kakve aktivnosti i uknjižimo zemljište na sebe. Jedan dio zemljišta se i dalje otuđuje, uzurpira i nasilno obrađuje, a ostatak zarasta u korov. Nijesmo u mogućnosti da plaćamo radnike da čuvaju našu imovinu, kazali su bivši radnici.
)){kind=small}
