Bivši radnici posrnulog giganta „Radoja Dakića” obilježili su juče kod napuštenih hala 74 godine od osnivanja te nekada uspješne državne kompanije. Predstavnici bivših radnika saopštili su da zbog kršenja Ustava Crne Gore podnose krivičnu prijavu protiv predsjednika države
Mila Đukanovića, za kojeg kažu da je, između ostalog, odgovoran i za rušenje fabrike i za sve negativno što se dogodilo radnicima.
Čelnik sindikalne organizacije radnika
Milan Vukčević naglasio je da su radnici došli ne na protest, već na komemoraciju.
– Preduzeće „Radoje Dakić” osnovala je crnogorska vlada 1946. godine. Ova kompanija je 1989. godine imala 4.672 zaposlena, od toga ih 1.400 bilo u pogonu „Metalac” u Nikšiću i „3. januar” u Bijelom Polju... Nama se duguju 84 plate od 1997. godine, a tada je na platnom spisku bilo 1.800 radnika, od kojih trećina više nijesu među nama, preminuli su, a nijesu dočekali svoj novac. Još veći je broj uništenih života – rekao je Vukčević. Dodao je da su 2005. godine dobili pravosnažnu presudu da im se moraju isplatiti plate.
– Očekivali smo da će se nekadašnji premijer, a sada predsjednik države staviti u našu poziciju, ali to nije učinio. Na današnjem sastanku, odnosno komemoraciji u krugu fabrike, ovom prilikom obavještavam nadležne državne organe da postoji osnovana sumnja da je Milo Đukanović, po zanimanju sedam puta premijer i dva puta predsjednik Crne Gore, izvršio krivična djela. Odlučna činjenica i okolnost s tim u vezi je njegov propust da izvrši dužnost i sprovede pravosnažnu sudsku odluku, čime je napravio višemilinsku štetu državi i narodu – kazao je Vukčević. Dodao je da je vlast odlučila da ponudi da se radnici namire iz prodaje imovine, međutim, to nije ono što je zakonito.
– Lični dohodak radnika „Radoja Dakića” nije nastao po osnovu imovine već po osnovu rada i niko nije dobio mandat da čini štetu državi i narodu. U pismu nekadašnjem ombudmanu
Šefku Crnovršaninu od 3. juna 2009. godine Đukanović je poručio da nije odgovarao na naše dopise. Time je prekršio član Ustava, u kojem se navodi da svako ima pravo da dobije odgovor od vršioca javnih funkcija. U istom pismu je konstatovao da nema obavezu a ni pravo da novac poreskih obveznika daje radnicima „Radoja Dakića”, koji će se namiriti kada za imovinu bude interesovanja kupaca. To je izjavio u vrijeme dok nije bio donesen DUP za „Radoje Dakić”. Tada niko nije htio da kupi zemlju kad nije znao šta tu može da gradi i može li uopšte da gradi – pojasnio je Vukčević. Dodao je da je Đukanović iznosio netačne informacije u Skupštini Crne Gore da sindikalno vođstvo „Radoja Dakića” nije željelo da proda tu imovinu, čime je obmanuo javnost i poslanike.
– Mi smo, sa druge strane, prihvatili tadašnju ponudu Zetagradnje i Čelebića, iako nijesmo bili ni kupac ni prodavac. Znali smo da se radi o svojevrsnoj zamci da se ako posao ne uspije krivica prebaci na nas. Čak su i sudovi priznali da smo podvrgnuti nehumanom postupanju – kazao je Vukčević. Istakao je da po odredbama Zakonika o krivičnom postupku krivična prijava može da se preda i usmeno, tako da je tužilaštvo dužno da postupa i po takvoj prijavi i pokrene predmet.
Vl.O.
Asanović: Gdje je novacBivši radnik „Radoje Dakića” Dragan Asanović pitao je nadležne gdje je novac od kojeg su mogli da se namire radnici, koji polako fiziološki nestaju.
– Čiji ingteres je da radnici ne dobiju svoj novac po presudi staroj 15 godina. Neko je sigurno želio robove, a ne slobodne građane. Takođe, tu su i krajnje sumnjive sve procjene imovine „Radoje Dakića”. Zemlja preko puta je imala različitu vrijednost, na svega nekoliko metara. Preduzeće je svih ovih godina uništavano sistematski, kao i radnici, koji su nakon gašenja fabrike ostali da se bore za svoj novac – rekao je Asanović.
)){kind=small}
