Piše: dr Vukić Ilinčić
Ovo je priča o dvojici oficira, iz Crne Gore, koji su u vrijeme Aprilskog rata 1941. godine, stali na branik svoje otadžbine, i kao oficiri Vojske Kraljevine Jugoslavije dali junački ono najvrednije, svoj život. Jedan je sa sjevera današnje Crne Gore, iz Pljevalja, poručnik Božidar Žugić, a drugi Milo Radunović iz Lješanske nahije. Oba su poginuli ne želeći da poslušaju naredbe da predaju svoje jedinice neprijatelju.Otišli su svjesno u smrt da bi svojim ličnim činom i žrtvom pokazali kako se gine za slobodu i kako se brani oficirska čast. Takvih je primjera, mada više pojedinačnih, bilo još u Aprilskom ratu odakle je potekla čuvena rečenica, na koju su se i poslijeratni ustavi oslanjali: Ne priznajem kapitulaciju, jer ta riječ ne postoji u srpskom jeziku.
Pred neizbježnim ratom poslije demonstracija 27. marta 1941. godine i vojnog puča, vodeći politički i vojni krugovi su ostali usamljeni, strahujući od nastupajućih posledica: Hitlerove odmazde, separatističkih akcija, nezadovoljstva nacionalnih buržoazija, podjele vladajuće elite na proosovinsku i anglosaksonsku, revizionističkih zahtjeva Bugarske i Mađarske, ponašanja njemačke nacionalne manjine i ostalih etničkih grupa, a na drugoj strani od revolta masa sa kojima su se suočili u martovskim događajima prije i poslije puča i poslije obaranja namjesničkog režima i vlade Cvetković – Maček.
Hitler je, poslije puča i odbacivanja Trojnog pakta, djelovao krajnje odlučno, bez oklijevanja, s mržnjom i riješenošću da kazni vinovnike puča. Vjerovao je, kako je dobijao informacije od njemačkih diplomata i obavještajaca iz Beograda, da puč ima izrazito srpsko obilježje, kako konstatuje istoričar Branko Petranović. Hitlerovo kažnjavanje je bilo izraz ličnog bijesa i srbofobije naslijeđene iz Prvog svjetskog rata, kao i želje da obezbijedi mir u pozadini u žurbi da napadne Sovjetski Savez.
Jugoslavija je čekala napad Njemaca usamljena, bez modernog naoružanja (avijacije, mehanizovanih jedinica, teške artiljerije, vojne industrije). Pod oružjem je bilo u tom trenutku 600.000 jugoslovenskih vojnika. Naspram njih, fašističke snage brojale su 52 divizije (njemačke, italijanske, mađarske), 2.170 aviona i 870.000 vojnika, sa modernim naoružanjem i doktrinom munjevitog rata (Blic Krig), dok je jugoslovenska vojska imala zaostalu doktrinu i komandnim kadrom nedoraslim savremenom ratu. Fašističke države uzdale su se i u petu kolonu u Jugoslaviji.
Povijajući se i pred jednim i pred drugim blokom velikih sila, a i zbog unutrašnje podjele, neutralna politika Kraljevine Jugoslavije raspala se kao kula od karata.
(Nastaviće se)
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.