Sesil De Mil je rođen u porodici glumaca, što ga je već u ranoj mladosti opredijelilo za scenu. Svoj prvi rediteljski uspjeh doživio je 1913. godlne sa „Indijanskim mužem”. Poslije toga postaje nezavisni poducent koji ostvaruje svoje filmove kroz Paramount. Isto tako, pisao je i scenarija i bio je jedna od najznačajnijih ličnosti Holivuda. Bio je majstor se za velike spektakle, poslednji film mu je „Deset zapovijesti”, kao nova verzija ranijeg filma.
De Milova lična naklonost prema biblijskim ili antičkim motivima dobro pokazuje da želi sebi da pribavi samo jedan alibi vječnosti. Izgleda nam, u svakom slučaju, očevidno, da ako stvara filmove, to je najprije radi svog zadovoljstva — on je od onih reditelja i filmskih kreativca za koje je film organ za disanje — lišeni njega, oni se guše i tamo gdje ima nelagodnosti... — a zatim zato što, na svoj način, maloljetan način možda, primaran, rekli bi neki drugi, u svakom slučaju tvrdoglav način podržavan snažnim jedinistvom gledišta, on ima namjeru da saopšti izvjesnu, za njega važnu poruku.
Ime ovog slavnog, populanog i uticajnog holivudskog majstora već odavno je postalo sinonim uspjeha, tipičnog bioskopskog filma, slobode kojom se istorija, bliža i dalja prošlost, vrijeme u kome živimo i sve što je vezano za čovjeka i njegovu psihologiju sasvim proizvoljno relativiziraju i podređuju zahtjevima slike, mijenjanja ustaljenih estetskih mjerila, smisla filmskog stvaralaštva, uz podilaženje ukusu najšire publike — stvaranje čija se vrijednost mjeri jedino na bioskopskim blagajnama i nadasve savršenstvom u kiču. Njegovom opusu se često prilazi sa predubjeđenjem kao nečem što je van umjetnosti filma i što više pripada hronici događaja ili sociologiji. Ali ni takva isključivost nas ne lišava potrebe da razjasnimo prisustvo ovog fenomena u svijetu filma, popularnost koju uživaju pojedina djela i uticaj koji je De Mil vršio tokom više decenija na razvoj filmskog stvaralaštva i proizvodnju u najvećim metropolama svijeta.
Sesil de Mil je prošao kroz razne faze razvoja, kao i mnogi poznati američki reditelji. Bavio se teatrom, pisanjem drama i scenarija, organizacijom proizvodnje, supervizijom tuđih projekata, otkivanjem zvijezda, stvaranjem moćnih producentskih kuća i stapanjem umjetnosti i industrije uz zajedničke interese autara i producenata. Svuda je bio nevjerovatno uspješan, a pogotovo tokom dvadesetih i tridesetih godina. Nastavio je ono što je Grifit trasirao, ali po sopstvenim shvatanjima i ubjeđenjima koja estetika uporno zanemaruje, mada su prisutni u gotovo svim velikim ateljeima.
Ma koliko i u svom stvaralaštvu bio vezan za teatar i literaturu, instinktivno je, na svoj način, težio specifičnostima filmskog izraza. Njega nije opterećivala misao o filmu kao uzvišenoj umjetnosti niti želja za neprekidnim poređenjem sa onim što se postiglo u domenu likovnog stvaralaštva, modernog teatra, poezije, romana i same filozofije.(Nastaviće se)
Piše: dr Radoslav T. Stanišić, filmski i TV reditelj
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.