Piše: Veselin LAZAREVIĆ
Citiramo detalj iz uspomena Vasilija Svaroga: „Obješen je brzo, u dubokoj noći, i nije bio u vertikalnom položaju. Kada su se svi razbježali ostao je samo Erlih, da provjeri i pripremi verziju o samoubistvu“.
Ove riječi Svaroga, rekao je Vasilij Koročkin, a objavio njegov prijatelj, novinar Hejsen, nakon mnogo godina. Sam slikar nije se usudio da objavi, na podu su bile merdevine, polomljeno posuđe, sve je bilo razbacano. Kao da je bila strašna borba. Na tijelu je bilo toliko nasilja, ogrebotina, tragova borbe. Okolo sve razbacano, rasuto, polomljene i razbacane flaše, opušci.“
U Gorbovom zapisniku ni riječi o haosu u sobi, osim prevrnutog postolja i oborenog svijećnjaka. Naravno sve polomljeno navodi čovjeka da je bila borba do smrti, koju je u decembru 1925. gdine istraga perfidno isključila.
Dokument milicionara prikriva još jedan detalj, pisao je u izvještaju o modrici i ogrebotini, a ne o širokoj brazdi, koja prelazi preko cijelog Jesenjinovog čela. Gorbov nije obratio pažnju, ili nije želio, na tu činjenicu.
Ova brazda pominje se u zaključku ljekara sudske medicine Gilijarnjevskog. On je uradio obdukciju u mrtvačnici bolnice Obuhovska. Iz akta obdukcije, sudski specijalista Gilarevski, piše: „ Na sredini čela: Iznad nosa, brazda dužine četiri santimetra i širine 0,5 cm, potkožna posjekotina u udubljenju na čelu, ima i manjeg krvarenja, kosti lobanje su cijele“.
Ponekad se govori da je trag na licu Jesenjina od cijevi za parno grijanje, ali na fotografiji se vidi ne jedna, već dvije cijevi. Dakle, trebalo je da bude trag od dvije cijevi.
Na čelu Jesenjina nikakve opekotine nema. Čak i na fotografiji to nije opekotina, već udarac.
Sjetite se: uveče prije smrti, Jesenjin je sjedio u sobi, ogrnut kaputom.. Po sjećanju svjedoka i milicionar Gorbov, sledećeg jutra, napisao je zapisnik ne skidajući šinjel... Možda je grijanje u hotelu „Angleter“ bilo slabo? Odakle onda ta opekotina?
Čak iako je tako, i njegova ruka takođe je bila jako pritisnuta na cijev od grijanja? Ona nije nagorena. Dakle, postoje ozbiljne sumnje u umrlicu Giljarevskog.
Bukvalno, deset dana kasnije on je, pri obdukciji pedesetogodišnjeg Jesenjina, napisao potpuno drugačiji nalaz. Vrlo detaljan, pažljivo sastavljen. Da bi se tragični događaj u „Angleteru“ mogao desiti još noći 27. decembra, kada je hitno pozvan upravnik hotela, ukazuje i sjećanje Nikolaja Aleksejeviča Kljujeva.
On je na mnogim fotografijama zajedno sa Jesenjinom. To nije samo blizak prijatelj pjesnika, on je njegov učitelj. Ispostavilo se da je bio u hotelu „Angleter“ dva sata poslije odlaska Erliha, znači u deset uveče.
Kljujev kaže: „Veče prije njegove smrti mene je nešto poslalo njemu, pošao sam u hotel. U taj „Angleter“. Gledam, u sobi sjede njegovi prijatelji. Pitam ih: Gdje je Serjoža? Oni su me počeli gurati ka vratima. Odlazi strače. Rekli su, idi. Gledam na krevet, leži čovjek, umotan u ćebe preko glave. Želio sam da vidim ko je to, ali oni me nijesu pustili. Istjerali su me. A ujutru sam čuo da se Serjoža objesio.“
Ko je posjetio Jesenjina u poslednja dva sata njegovog života? Ovo je najvažnije pitanje na koje do sada nema odgovora.
Već znamo dovoljno da pristupimo detaljnoj rekonstrukciji događaja te kobne noći. Vidjećemo kako je sve moglo biti.
U hotelu „Angleter“, 28. decembra 1925. godine, pronađeno je tijelo Sergeja Jesenjina. Istraga ne razmatra verziju o ubistvu. Na mjestu događaja uviđaj radi mladi i neiskusni policijski službenik Gorbov. Zapis posmatranja prostora je napravljen sa krajnjom nepažnjom, kao i zaključak ljekara sudske medicine Giljarevskog.
U ovim dokumentima nema ni riječi o tragovima borbe u sobi, o modricama i krvarenju na tijelu Jesenjina.
Najvjerovatnije, noću 27. decembra Jesenjina su ispitivali, i tukli, zatim u nesvjesnom stanju donijeli u „Angleter“ , i ubrzo, uz pomoć upravnika Nazarova, našli odgovarajuću sobu. Jesenjin i dalje pokušava da se odupre. Nemilosrdno ga dave sa kaišem, potom, na brzu ruku, pokušavaju da isceniraju samoubistvo.
Tako mogu da izgledaju poslednji sati života pjesnika, iako će mnogi reći da su ovo samo nagađanja. Ali, složićemo se, mnogo pitanja je ostalo otvoreno nakon zatvaranja slučaja. Odsustvo oproštajnog pisma u hotelskoj sobi i nesigurnost, da je zaista pisano Jesenjinovom rukom i njegovom krvlju, protivrječi jedno drugom.(Nastaviće se)