Piše: Vukić Ilinčić
Sreten Vukosavljević je jedan od najobdarenijih istraživača i jedan od najboljih poznavalaca našeg seljačkog društva. On je najautentičniji izdanak naše tradicije proučavanja naroda i prilika u kojima je narod živio u poslednja dva-tri vijeka. Kod Vukosavljevića je prisutno jedinstvo života i djela koje karakteriše najznamenitije ljude srpske kulturne tradicije.
Vukosavljević je čovjek iz naroda koji se uzdigao do najvećih visina razumijevanja svoga vremena i narodnog bitisanja, dijeleći sudbinu naroda u najtežim njegovim trenucima. Iako je imao neposredno lično iskustvo o narodnom životu, stalno ga je sistematski dopunjavao.
Vukosavljević je obišao mnoga sela, razgovarao sa seljacima i ljudima koji poznaju seoske običaje i probleme, ali je to dopunjavao analizom pisanih studija i dokumenata – zakona koji su bili na snazi u određenom vremenu u Srbiji, Crnoj Gori, Hercegovini, Makedoniji, ali i Hrvatskom Zagorju i Primorju.
Najpouzdanije ocjene Vukosavljevićevog djela dali su njegovi savremenici i kolege, kao Radomir Lukić, koji je napisao i predgovor Vukosavljevićevom djelu Istorija seljačkog društva. Lukić, inače jedan od najboljih poznavalaca srpskog sela i običaja, duboko je pronikao u sadržinu Vukosavljevićevog djela.
Kvalitet u naučnom djelu Sretena Vukosavljevića, u odnosu na mnoge druge koji su se bavili proučavanjem društvenog života na selu, sastojao se u tome što je Vukosavljević težio sintezi i cjelovitom pristupu seljačkom društvu, pristupu karakterističnom za sociološki metod. Njegov je naučni rad kruna našeg tradicionalnog načina proučavanja narodnog života, najbliži pravom sociološkom istraživanju sela. Današnji pozitivistički metodološko-tehnički ritual u mnogo većoj mjeri pokazuje svoju nemoć da zahvati suštinu društvenog života, pogotovo onda kada u društvu postoje izrazito tradicionalni odnosi i sadržaji. Pozitivistički pristup usredsređen je na izolovane iskustvene podatke čija je saznajna vrijednost utoliko manja ukoliko je naglašeniji organski karakter cjeline od koje su otrgnuti.
Savremena sociološka istraživanja sela, dokle god selo pokazuje specifičnosti i tradicionalne elemente u sebi, moraju uvažavati iskustva tradicionalne metodologije.
Vukosavljevićev metod prikupljanja i tumačenja iskustvene građe je neposredni nastavak tradicionalnog načina proučavanja narodnog života koji je kod Valtazara Bogišića i Jovana Cvijića dostigao visok naučni nivo i bio upotpunjen najboljim iskustvima klasičnog pozitivizma, ali i istorijske škole prava koja se usredsređuje na razumijevanje najdubljih slojeva narodnog bića.
Vukosavljević jasno uočava da tradicionalne tehnike prikupljanja iskustvenih podataka nemaju isti efekat kada ih koriste istraživači koji dolaze iz grada i koji ne poznaju sredinu koju istražuju, kao kada ih primjenjuju izvrsni znalci sela.
Vukosavljević je bio posebno obdaren posmatrač, sa bogatim ličnim iskustvom, ali i dobar poznavalac mentaliteta ljudi s kojima je razgovarao. Imao je osjećaj za mjeru do koje se može ići u usmjeravanju razgovora, a da se time ne naruši objektivnost samih sadržaja.
(KRAJ)
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.