-PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ
Dugo se uzimalo da je najvjerovatnija godina Karađorđevog rođenja ona koju je saopštio Janićije Đurić (Dimitrijević) – 21. decembar 1752, odnosno 1. januar 1753. godine. Nju su prihvatili Milan Đ. Milićević i Milenko Vukićević, koji je izmijenio samo dan i mjesec. Anta Protić je kazivao da je Crni Đorđe 1805. imao pedeset godina, da bi, prema tome, bio rođen 1755. Promjenu je unio Konstantin Nenadović, koji je tvrdio da je Karađorđe rođen 21. decembra 1762, odnosno 1. januara 1763. godine. Kara Pavle Sretenović procjenjivao je vožda 1814. kao osobu u dobi od pedeset godina, iz čega proističe da je ugledao svijet 1764. Prema kazivanju Gaje Pantelića, voždovo rođenje trebalo bi smjestiti u 1766. godinu. Karađorđevi savremenici navodili su još 1756, 1760, 1761. i 1767. kao godinu njegova rođenja. Prilično uvjerljiv podatak iznio je Dušan Pantelić, koji je u jednom frajkorskom spisku pronašao Georgija Petrovića, oženjenog devetnaestogodišnjaka. Na osnovu toga izračunao je da je rođen 1768. godine. Ovaj podatak potvrđuje D.N. Bantiš Kamenski, koji je zabilježio da vožd 1808. nije imao više od četrdeset godina.
Istoričari su, u zavisnosti od novih istraživanja, i odbacivali i potvrđivali ponuđena rješenja. Tako je Vladimir Ćorović u početku usvojio 1752, a potom 1768. godinu. Drugu godinu usvojili su Gojko Desnica i Vladimir Stojančević. Oprezni Vuk i Ranke naveli su da je Đorđe Petrović rođen između 1760. i 1770. godine. Poslije svih polemika i prepirki, i tako različitih podataka, Dragoslav Stranjaković je, kao Vuk i Ranke, iznio da je vožd rođen šezdesetih godina 18. vijeka. Ondašnji njemački i ruski časopisi navodili su 1770. kao godinu voždovog rođenja. Ovo je najkasnija godina koju nalazimo u izvorima o rođenju Đorđa Petrovića.
Istoričar se i danas nalazi pred teškoćama izazvanim pomanjkanjem pisanih dokumenata prvog reda o godini Karađorđeva rođenja. Nije bez značaja i to kako je njegova pojava, prije svega spoljašnji izgled, mogla kod savremenika da izazove drastične razlike u procjeni njegove starosti, odnosno da se godina rođenja proteže od 1749. do 1770, punih dvadeset jednu godinu! Batalaka je, vidjeli smo, tvrdio da je on krajem 1814. imao šezdeset pet; Svinjin, koji se s njim srio naredne godine, pisao je da je upoznao pedesetpetogodišnjaka, a Kara Pavle Sretenović pedesetogodišnjaka! Tada je vožd bio „sav sijed” i tek od 1817. godine, od boravka u Petrogradu, dao je „ovraniti” kosu i brkove. Dakle, farbanje nije moglo da utiče na savremenike pri određivanju njegovih godina. Po svemu sudeći, na odmjeravanje njegove starosti bitan utisak ostavljalo je njegovo raspoloženje, koje se kretalo od duboke depresije do duševnog spokojstva, od patnje do radosti.
Zanimljivo je da je u očima bliskih savremenika, Batalake i Đurića, izgledao kao starija, u porodičnoj tradiciji srednje dobi, a kod bilježnika jednog pouzdanog pisanog izvora, kao mlađa osoba.
Ne zna se tačno ni kada je rođena njegova supruga Jelena. Austrijske vlasti izdale su joj pasoš 1813. i navele da joj je tada bilo četrdeset osam, iz čega proizilazi da je rođena 1765. godine. Novine srbske zabilježile su da je umrla 28. januara/9. februara 1842, u sedamdesetoj godini života. Prema ovom izvoru, ona je rođena 1771. godine.
Kad bismo poklonili povjerenje austrijskim pisanim izvorima, ispalo bi da je Jelena (1765) bila starija od Karađorđa (1768), što je malo vjerovatno. U ovom slučaju, kad nijedan podatak nije sasvim pouzdan, prednost dajemo porodičnoj tradiciji: Đorđe Petrović je, najvjerovatnije, rođen 3/14. novembra 1762. godine.
Ime svetitelja po kome je dijete dobilo ime, kako da je nagovještavalo da će Đorđev život biti mučenički. To je, nesumnjivo, uticalo, još tokom ustanka, a pogotovu poslije ubistva, da nastane nekoliko legendi sa nebeskim i ljudskim znamenjima pri njegovom rođenju. Zabilježeno je, tako, da se neobična svjetlost pojavila na nebu u trenutku njegovog rođenja, da je imao krilca pod pazuhom i da je majka ugledala na njegovom grudima mjesec. Pomenuto islamsko znamenje i prisustvo Turčina, seoskog spahije, njegovom dolasku na svijet, što bilježe svi memoaristi, trebalo je da nagovijesti buduće znamenite događaje. Zapisane su riječi Turčinove upućene njegovoj majci poslije rođenja i darivanja djeteta: „Vala, mlada, taj tvoj sin biće veliki junak i veliki čovjek!” Da sve ovo nije legenda, teško bi bilo dati objašnjenje kako se to seoski spahija našao na konačištu baš u Petrovoj kući, jednoj od najsiromašnijih u Viševcu. Ondašnje kuće, čak i imućnijih domaćina, nijesu bile ništa drugo do proste drvene kolibe s jednom prostorijom, uz nekoliko dvorišnih objekata – vajat, mljekara, koš i ambar. Na jednom od viševačkih proplanaka, obraslih šumom, bili su smješteni pomenuti objekti Petrove inokosne porodice, ukoliko ih je sve imala, zbog svog tankog stanja. Potonje seljakanje po obližnjim mjestima uvjerava istoričara da im je baština bila slaba, ili nikakva.(NASTAVIĆE SE)