I poslijeratni poslanik u Atini bio je nekomunista, ali je, za razliku od Marka Ristića, imao dosta diplomatskog iskustva. Riječ je o dr Izidoru Cankaru (Šid,1886 – Ljubljana,1958). Cankar je bio književnik i diplomata Kraljevine Jugoslavije koji je držanjem tokom rata zadobio povjerenje novih vlasti iako nije bio komunista. Velebit je iznio niz lijepih riječi o njemu: „Bio je čovjek široke kulture, dostojanstven i profinjen. Superioran u znanju i obrazovanju. Bio je možda najobrazovaniji i najmudriji Slovenac koga sam u životu upoznao”.

Tokom diplomatske karijere Cankar je bio jugoslovenski ambasador u Argentini od 1936. Na ovo mjesto je imenovan kao profesor Univerziteta u Ljubljani. Tokom Drugog svjetskog rata otišao je u Sjevernu Ameriku. Jugoslovenska vlada u emigraciji imenovala ga je za poslanika u Kanadi 1942, i pored jedne žalbe koja je stigla na njegov rad u Argentini. Sa ovog mjesta je 18. januara 1943. obavijestio predsjednika vlade Slobodana Jovanovića o „komunističkoj propagandi”, tj. o napadima tamošnje „srpsko-hrvatske komunističke štampe” („Novosti” i „Srpski glas”) na generala Mihailovića. Iznio je i svoje mišljenje da je neophodno uložiti napor da dođe do koordinacije vojnih snaga u zemlji. Na mjesto poslanika u Kanadi dao je početkom 1944. ostavku, ne slažući se sa politikom Purićeve vlade. Poslije sporazuma Tito–Šubašić imenovan je za ministra prosvjete i ministra pošta, telegrafa i telefona u novoj vladi. Međutim, kako je vlada SSSR pitala NKOJ za dozvolu za prelazak Crvene armije preko jugoslovenske teritorije, a ne kraljevsku vladu, izveo je zaključak da ona ne uživa povjerenje sovjetske vlade, i 29. septembra je dao ostavku. Naveo je da jugoslovenska vlada može da postoji samo ako ima povjerenje sovjetske vlade. Početkom oktobra od ostavke nijesu uspjeli da ga odgovore ni Šubašić ni Vladimir Velebit. U februaru 1945. je došao u oslobođeni Beograd. Imenovan je za poslanika u Atini, u koju je stigao krajem godine. U Grčkoj je ostao do avgusta 1946, kada se vratio u Jugoslaviju. Napuštajući Atinu Cankar je dao izjavu listu „Eleftheria” u kojoj je naveo da je njegov odlazak „gest kojim je vlada htjela da izrazi svoje negodovanje zbog načina na koji se ovdje postupa prema Jugoslaviji”. Izjavio je da je u Atinu došao „s najboljim namjerama i nadama znajući da nas, uprkos svim teškoćama, približavaju dvije veze, koje predstavljaju najjače komponente u politici svakog naroda: geografska i ekonomska veza”, ali da se pokazalo da je to bio „preuranjen optimizam”, jer se u Grčkoj vodi „sistematska kampanja laži, kleveta i grubih uvreda protiv Jugoslavije, koja to ne misli da podnosi”. Poslije povratka u zemlju živio je u Ljubljani i posvetio se samo naučnom radu. Bio je član Slovenske akademije znanosti i umjetnosti u Ljubljani. Osnivač je Društva istorije umjetnosti, Narodne i Moderne galerije. Napisao je niz radova o starijem i savremenom slovenačkom slikarstvu.

Odnos komunista među jugoslovenskim službenicima prema poslaniku u Atini Izidoru Cankaru bio je različit. Prva grupa partijaca koja je poslata na službu u Atinu ne samo da se sa njim sukobila, već je imala loš odnos prema njemu. Riječ je prvenstveno o savjetniku Vrleti Krulju i trgovinskom atašeu Žitomiru Janežiću. Krulj je bio pomoćnik šefa jugoslovenske delegacije za Anketnu komisiju za Grčku 1947. Odmah po dolasku Cankara u Atinu izbio je nesporazum oko šifre, jer je ambasador zahtijevao „najenergičnije” da mu bude predata šifra. Njegovi saradnici su se tome usprotivili, pa je on prihvatio njihovo odbijanje, pod uslovom da on potpisuje telegrame, pošto prethodno bude upoznat sa njihovim sadržajem. Ministarstvo je reagovalo tako što je poslalo instrukciju Krulju u kojoj je tražilo da obavijesti Cankara da je tokom rata stvoren jedinstven sistem šifri i da su šifranti imali „najstroža naređenja” da nikome ne daju šifru. Međutim, spremnost na kompromis sa Cankarom vidjela se iz pristajanja na to da se ambasadoru pošalje posebna šifra za njega, za „vlastitu upotrebu”.

U osnovi nesporazuma komunista u ambasadi u Atini i Cankara bilo je uvjerenje partijskih kadrova da je Cankar bio „reakcionar”. Cankar je obavijestio ministra inostranih poslova Stojana Simića da je Krulj napravio diplomatski skandal kada je holandskog poslanika u Atini pitao za politička shvatanja jugoslovenskog poslanika.

PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ

(NASTAVIĆE SE)

---