-PIŠE: dr Predrag Milidrag

Iako i dalje odlučno tvrdim da je osnovna postavka prvog dijela trilogije dosledni platonizam, Smitova tvrdnja o nužnosti vlastitog oslobađanja otvara put da se u nastavku napusti platonistički okvir Matriksa.

Još jedna stvar ovdje je važna: probuđeni ljudi, Morfeus, u prvom filmu rješenje vide u uništenju matriksa, ne u nekakvoj integraciji, „miroljubivoj koegzistenciji“ ili međuzavisnosti dva svijeta. Agent Smit, međutim, kao dio virtualnog svijeta, rješenje vidi u vlastitom ostvarenju u stvarnom svijetu, on je taj koji nam najavljuje pravac promjene glavnih likova u filmu: Smit će zaposjesti Bejna na početku drugog dijela, Neo će zaustaviti mašine na njegovom kraju, na isti način na koji je dotad mogao samo da zaustavlja metke u matriksu. U Matriksu, oslobođenje za probuđene znači uništenje matriksa, za Smita pak znači samo prelazak u stvarni svijet; njegov cilj naprosto još uvijek nije destruktivan, kakav u prvom dijelu jeste cilj probuđenih.

Da bi se „oslobodio“ Smit se mora sukobiti s Neom. Taj sukob (realni, a ne verbalni) na kraju prvog dijela mijenja obojicu. Pošto je umro, Nea više ne određuju navike vjerovanja u zakone unutar matriksa, on zadobija mnoge moći koje smo dotad sretali samo kod agenata (brzina, snaga, sagledavanje matriksa kakav on stvarno jeste).

Smit takođe umire (tj. „umire“) u tom sukobu, jer vaskrsli Neo prodire u njega i razara ga, te samom Smitu čini ono što Smit kao agent čini ljudima u matriksu. Agent Smit naprosto nije mogao da asimiluje Nea, tj. digitalno Ja g. Andersona (up. I 0.38.28), i utoliko biva prevladan (Hegelovo Aufhebung), dokinut, biva ukinut-do-naredne-verzije koja će u sebi integrisati ono što mu je Neo u sukobu prenio. Agent Smit kakvog ga zatičemo u prvom filmu mora biti negiran (baš kao i Neo), ta verzija programa mora biti unapređena, moraju biti odbačena unutrašnja ograničenja i mora biti stvorena verzija 2.0 Agenta Smita; no, u svijetu Matriksa, ona je moguća samo kao virus.

Neo je taj koji oslobađa Smita, jer zahvaljujući sukobu s njim Agent Smit postaje virus. Zato je sukob s Neom pravi početak, jer bez tog sukoba unutrašnja nužnost koja ga nagoni da se oslobodi ostala bi nedjelatna. Bez tog sukoba Neo bi ostao supermen u matriksu, a Smit samo agent sistema.

Da je Neo Odabrani saznajemo na kraju prvog dijela, a da je Smit virus i krvnik na početku drugog. Prvo s čim se susrećemo kada je Agent Smit u pitanju jeste tablica na njegovom automobilu, Isaija 54.16. Prvi pokazatelj Smitove novoosvojene slobode jeste slušalica koju šalje Neu; on je sada slobodna vještačka inteligencija, ne više u potpunosti određena programom koji jeste, slobodna da se „učita“ i u stvarni svijet, u probuđene (drugi pokazatelj), što se ubrzo i događa, preuzimanje Bejna, te da se multiplikuje (treći pokazatelj).

Naredna važna scena za razumijevanje Smitovih preobražaja dolazi nakon Neovog razgovora s Proročicom (II 0.42.15), kada se Smit zajedno s mnogim svojim kopijama sukobljava s Neom. To je jedino mjesto u trilogiji na kojem čujemo Smitove refleksije o tome šta se dogodilo: „Naša povezanost. Ne shvatam sasvim kako se to dogodilo. Možda se dio vas utisnuo u mene, prepisao ili kopirao. Sada je to nebitno, šta god da se dogodilo, dogodilo se s razlogom.... Ubio sam vas, g. Anderson, gledao kako umirete. S izvjesnim uživanjem, mogu dodati, a onda se nešto dogodilo. Nešto za šta sam znao da je nemoguće, ali se ipak dogodilo. Uništili ste me, g. Anderson. Znao sam pravila i šta treba da činim, ali nisam. Nisam mogao. Bio sam prisiljen stati, prisiljen odbiti poslušnost. I sada sam ovdje zbog vas, g. Anderson. Zbog vas više nisam agent ovog sistema. Promijenio sam se, isključen sam. Novi čovjek takoreći, poput vas, očito slobodan”. (II 00.49.11–50.20)

Kako ovo razumjeti? Smitu je jasno da je u njemu došlo do nekakve integracije momenata koje mu je Neo prenio u sukobu; on ne razumije kako, baš kao ni mi, ali to je uistinu nebitno. Važan je rezultat, to da je on sada „slobodan“, od nekih ograničenja (ubrzo ćemo vidjeti kojih) i slobodan da se učita u stvarni svijet. Ali šta on to nije učinio, koja je pravila prekršio? Jasno je da ih je prekršio zato što je sloboda postala djelatna, ali zašto je bio „prisiljen stati“, prisiljen odbiti poslušnost.


(Nastaviće se)

---