-Preveo sa ruskog: Vojin Peruničić

Neke od ideja su stvarno donijele veliki novac. Veliki prihod je, recimo, dala ideja da se uvede u Rusiju, kao u inostranstvu, taksena marka. Ali, uporedo sa tim su bili uvedeni potpuno neshvatljivi porezi, na primjer, porez na prodaju lubenica, oraha i krastavaca, porez na markirane kape, čizme i prstenje. Postojao je i takozvani porez na dimnjake – na svaki dimnjak pojedinačno u kući, porez na plovna sredstva – barke i čamce, koji su uplovljavali u luku i isplovljavali iz nje, porez na parna kupatila, na podrume, na vodopoje, porez na ledolomce i ostala mnoga čuda.

Iskoristili su čak i raskol u crkvi, starovjercima je naplaćivan dupli porez. Prestali su da nasilno briju brade. Ako je Petar u početku shvatao nošenje brada kao nekakav politički prkos, a takođe i povez na glavi sa natpisom „Dolje car reformator“, onda je kasnije brada postala „roba“ za oporezivanje. Visina poreza određivala se u zavisnosti od imovinskog stanja i staleža kojem je građanin pripadao. 1705. godine plemić je plaćao za nošenje brade 60 rubalja, veletrgovac 100, običan trgovac, iz nekog razloga, isto kao plemić 60 rubalja, sluga samo 30 rubalja.

Uz te mjere za popravku finansijskog stanja treba dodati uvođenje državnog monopola na cijeli niz novih usluga i roba: na so, duvan, kreč, katran, riblje ulje, čak i na poslednju utjehu ruskog imućnijeg građanina, na hrastovi mrtvački sanduk. Značajan, iako, naravno, privremen prihod je donijela zvanična falsifikovana moneta –kovani novac (bila je smanjena količina srebra). Poslednji povučeni potez u toj očajničkoj borbi za državnu kasu bila je glavarina, tj. porez na svaku mušku „glavu“, ne uzimajući u obzir čija je to „glava“, bilo da je radno sposobnog čovjeka, ili starca u dubokoj starosti, ili djeteta.

Ekonomska neobrazovanost, glavarina i nepravda, kad siromašnog bogalja, koji nema ni kuću, ni imovinu, sa dva gladna sina obavezuju da plati više od bogatog seljaka sa jednim sinom, bili su, vjerovatno, očigledni svima, ali taj apsurdni način naplaćivanja poreza za vrijeme Petra nije bio ukunut. Ni u ovom slučaju car nije želio, zbog nečega, da se posluži iskustvom sa Zapada, iako je tražio odgovarajuće savjete.

Razumljivo je da se takav prilaz reformama mogao održati samo kad bi se sačuvalo ropstvo u Rusiji i, naravno, sakupljači poreza. Po Petrovom naređenju, u taj posao su bili uključeni i vojnici, koji su bili razmješteni po kućama u raznim reonima zemlje.

To su bili novi ruski pukovi, koji nijesu formirani prema teritorijalnim specifičnostima i prema tome nijesu imali nikakvu vezu sa lokalnim stanovništvom. Ključevski primjećuje da su se pukovski odredi, koji su rukovodili sakupljanjem poreza, pokazali gori i razorniji od samog poreza.

Pored toga, tu je bila birokratija, koju je stvorio car još dok je bio mlad, koja je bila sklona pljački društvene imovine, podmićivanju i svim drugim koruptivnim radnjama. Teško je odrediti koliko je bio dobar preračun Petrovih savremenika, ali je u to vrijeme u narodu vladalo mišljenje da je od sakupljenog poreza od 100 rubalja, objektivno padalo 30 rubalja u državnu kasu. Naravno, prema sličnim tvrdnjama ne treba se odnositi kao prema podacima ozbiljne statistike, ali analizirajući odnose stanovništva prema reformama, slična mišljenja se mogu uzeti u obzir.

Od tada se računa da se počelo sa prvim iznošenjem ruskog kapitala u inostranstvo. Smatra se da je to prvi uradio najbliži carev prijatelj, kojega je on više puta tukao za krađu, ali, očigledno, ne dovoljno tučeni Aleksandar Menšikov. On je držao višemilionska novčana sredstva u engleskim bankama. Fiskalni sistem, koji je Petar stvorio, da spriječi i prekine pljačku državne imovine i prikrivanje bogatstva dao je veoma slabe rezultate. Između ostalog, svi glavni doušnici su bili umiješani u razne mahinacije i svaku vrstu korupcije. Ovakvu finansijsku politiku smatrati uspješnom mogu samo najvatrenije pristalice Petra Velikog. Često govore da Petar, poslije svoje smrti 1725. godine, nije ostavio državne dugove, a da je budžetske prihode za sve godine svoje vladavine više nego utrostručio. To je tačno. Ali je istina i to da su naslednici reformatora dobili u nasledstvo potpuno opljačkanu i pokradenu zemlju.


(Nastaviće se)

---