-Piše: Milica Kralj

Nekoliko zapisa iz dnevnika Danila Harmsa, avangardnog pjesnika, tragičnog života, u mnogostrukom nizu pjesničkog udesa: Iz dnevnika: 9. april 1938. god.

„S vremena na vrijeme zapisujem ovdje opise svog stanja. Sada sam klonuo kao nikada. Ni o čemu ne mogu da razmišljam. Potpuno sam izmrcvaren bijelim miševima. Osjećaj konačnog raspadanja. Tijelo oronulo, stomak štrči. Želudac pokvaren, glas promukao. Užasna rasejanost i neurastenija. Ništa me ne intersuje. Nema nikakvih misli, a ako i sine nekakva misao, onda je uvela, prljava ili plašljiva. Treba raditi, a ja ništa ne radim, baš ništa. I ne mogu ništa da radim. Samo u ponekad čitam neku laku beletristiku. Do guše sam u dugovima. Imam skoro deset hiljada sigurnog duga. A nemam ni prebijene pare i, s obzirom na moj pad, nema nikavih novčanih perspektiva. Gledam kako propadam. Nemam snage da se borim s tim. Bože, molim Ti se za pomoć!“

Iz ovih dnevničkih zapisa vidi se u kakvom nepodnošljivom položaju se nalazio Danil Harms, rođen 17. decembra 1905. u Peterburgu kao Danil Ivanovič Juvačev. Počinje da piše 1919. godine. Sem pisanja radi crteže tušom. Ti prvi literarni i likovni radovi sačuvani su. Prva pjesma pod naslovom „Nekako u julu u ljeto naše“ iz 1922. potpisana je pseudonimom „D.Ch“. Godine 1924. i s jeseni upisuje se na Lenjingradski elektrotehnikum. Te godine će upoznati i svoju veliku ljubav Ester Aleksandrovu Rusakovu. Molbu za prijem u Lenjingadsko odjeljenje Sveruskog udruženja pjesnika podnosi 9. oktobra 1925. godine, dostavivši dvije sveske pjesama. Marta 1926. godine primljen je u Udruženje pjesnika; dva mjeseca prije toga oformio je sa pjesnikom A. Vedenskim „Školu platana“. Septembra iste godine piše molbu direkciji Državnih kurseva pri Institutu umjetnosti za kurseve filmskog odsjeka, koje kao i Elektrotehnikum nije završio.

Poznanstvo s pjesnicima Vedenskim, N. Kljujevim i A. Tifonovim prerašće tokom vremena u pravo prijateljstvo.

Dramu „Moja majka sva u satovima (djeci – dar, učiteljima – ogorak“) piše s Vedenskim. Marta 1927. Harms svojim drugovima predlaže da stvore „Akademiju lijevih klasika“ čiji je cilj: „borba s aljkavošću, s konzervativizmom forme i osjećaja. Decembra iste godine radi na pozorišnom komadu „Jelizaveta Bam“. Iste godine osnovano je i udruženje „Pisaca dječje književnosti.“ Februara 1928. godine u Lenjingradu se pojavljuje prvi broj časopisa za djecu „Jež“, a jedan od najaktivnijih saradnika je upravo Harms. Već sledećeg mjeseca pozvan je na kratkotrajno služenje vojnog roka u Crvenoj armiji. Po prestanku vojnog roka objavljuje knjige za djecu: „Pozorište“ (pjesme), „Crt”; „O tome kako je Koljka Pankin letio u Braziliju, a Pećka Jeršov ništa nije vjerovao” (priča), „Nestašna pluta” (priča).

Poslednjih decembarskih dana 1931. godine uhapšeni su Harms, Aleksandar Vedenski, Andrinjikov, Safonova. Razlog hapšenja bile su bučne večeri koje su održavali u Udruženju realne umjetnosti. Skupa s Aleksandrom Vedemskim prognan je u Kursk, u kome su živjeli u sirotinjskim uslovima. Novembra 1932. vraća se sa Vedenskim u Moskvu. Iz štampe izlazi njegova knjiga pjesama „Milion“. U novembru je pušten iz zatvora sa Vedenskim i vraća se u Lenjingrad. Godina 1933. prelomna je za njegovo stvaralaštvo. Povratak iz zatvora označava Harmsovo udaljavanje od svakog oblika društvenog života. Jedino što ga raduje i povezuje s čitaocima to je književnost za djecu. Na Božić 1937. napisao je čuvenu priču „Bio jednom jedan riđi čovjek“ s kojom započinje prozni ciklus „Slučajevi“. Užas, strah, očaj, dugovi, potpuni bezizlaz, sve se to odražava u njegovim stihovima. Život kojim živi pretače u poeziju.

Nekoliko rijetkih prijatelja očevidaca poslednji put ga je vidjelo kada je Njemačka napala Sovjetski Savez 22. juna 1941. godine. Samo dan kasnije Harms je uhapšen u Lenjingradu. Domar kuće u kojoj je živio pozvao ga je da zbog nečeg izađe u dvorište. Izašao je poluobučen i bos, u papučama. U dvorištu su već čekala parkirana crna kola, čuveni „crni gavran“ koja su ga odvezla. Danil Harms, „pjesnik kog odbacilo je nebo“ umro je od gladi u zatvorskoj bolnici 2. februara 1942. godine. Rehabilitovan je 1956. godine.


(NASTAVIĆE SE)

---