-PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ

Jugoslovenska obavještajna služba je raspolagala informacijama o pripremama za sabor Hrvatskog narodnog vijeća, zbog čega se aprila 1975. godine u Torontu sastao izvršni odbor ove organizacije hrvatskih političkih emigranata. Prema pomenutom jugoslovenskom dokumentu, odlučeno je da se sabor održi jula te godine, te da se na njemu izabere „stalna hrvatska vlada u izbjeglištvu”. Odlučeno je i da se mjesto održavanja sabora „drži u strogoj tajnosti”, jer je HNV navodno strepjela od jugoslovenskih kontramjera. Ipak, u Beogradu se pretpostavljalo da će sabor biti održan u Londonu.

Dokument SDB-a zaključuje se ocjenom ovog grupisanja hrvatske političke emigracije, pri čemu je konstatovano da formiranje Hrvatskog narodnog vijeća predstavlja određenu pobjedu hrvatske emigracije, pa se očekivala dalja eskalacija borbe Hrvata u dijaspori protiv Jugoslavije. Spekulisano je i o mogućoj ulozi zapadnog faktora u ovim aktivnostima hrvatske političke emigracije, a najavljeni su i novi koraci protiv djelovanja hrvatskog korpusa: „U ovom momentu još se ne može dati preciznija ocjena o konačnom ishodu ove akcije (formiranje Hrvatskog narodnog vijeća – P.D.). Činjenica je da su vijeće i mjesni odbori HNV formirani u mnogim zemljama i da to predstavlja izvjestan uspjeh emigracije. Pored toga, akcija se dalje odvija nesmanjenim intenzitetom i upornošću. Ovakvo okupljanje emigracije podstiče i druge aktivnosti ekstremista – u prvog redu terorizam, što može stvoriti ozbiljnije bezbjednosne probleme. Sem toga, realne su pretpostavke da su se u ovu akciju uključili i neki zapadni reakcionarni krugovi. Služba državne bezbjednosti je ovoj akciji posvetila najozbiljniju pažnju i preduzima mjere u cilju njenog onemogućavanja.

Koncizan rezime istorijata Hrvatskog narodnog vijeća nalazimo i u jednom dokumentu Službe za istraživanje i dokumentaciju jugoslovenskog Saveznog sekretarijata za inostrane poslove iz aprila 1982. godine. U dokumentu pod naslovom: „Antijugoslovenska aktivnost Hrvatskog narodnog vijeća” napomenuto je da je ova hrvatska emigrantska organizacija osnovana 1974. godine sa ciljem da „predstavlja političko predstavništvo Hrvata u borbi za samostalnu hrvatsku državu”. U njenom osnivanju učestvovalo je više organizacija hrvatskih političkih emigranata. Ipak, nijesu svi hrvatski emigranti sa odobravanjem gledali na osnivanje i djelovanje HNV-a. Radilo se, prema tumačenjima u SID-a, o odbijanju da se HNV-u prizna liderska pozicija u hrvatskom emigrantskom miljeu, odnosno o protivljenju ekstremnijih pripadnika hrvatske dijaspore umjerenijim metodima djelovanja HNV: „Izvan njenog sastava su ostali Hrvatska seljačka stranka (HSS) i ekstremni Hrvatski oslobodilački pokret (HOP). HSS zbog stava Krnjevića da je njegova organizacija jedini legitimni predstavnik Hrvata, a HOP i organizacije koje slijede ustašku ideju, zbog stava njihovog rukovodstva da su politički metodi nedovoljni za ostvarenje NDH”.

U dokumentu Službe za istraživanja i dokumentaciju nalazimo i detalje o strukturi Hrvatskog narodnog vijeća početkom osamdesetih godina. Ove informacije pokazuju da se HNV do tog trenutka razvila u razuđenu i relativno masovnu organizaciju, koja je jasno mogla da pretenduje na lidersku ulogu u hrvatskom emigrantskom miljeu. HNV se sastojala iz mjesnih odbora, sabora (najvišeg organa organizacije), te izvršnog odbora, koji je vršio ulogu vlade. HNV je imao urede za „vanjske veze” za „veze sa islamskim zemljama” i za „rad sa domovinom”. Procjenjivano je da HNV ima 123 mjesna odbora, odnosno oko 4.800 članova. Organizacija je imala članove u Sjevernoj i Južnoj Americi, Australiji i Zapadnoj Evropi. [...]


(NASTAVIĆE SE)

---