Porudzbenica
Riječ
Dana |
Jasminka Milošević, profesorica filozofije :
– Naš sistem je u raspadu, jer kada kao profesor u gimnaziji maltene ne možeš da se hraniš ili liječiš, onda je sve jasno.
|
Vic
Dana :) |
Dolazi Mujo kući, ulazi i samo se odjednom čuje BAAAAM!
Prodere sa Fata sa sprata:
- Mujo, šta je to palo?!
- Kaput - odgovara on.
- A kako se kaput toliko čuje?
- Bio ja u njemu.
– Uči da se ne udaš kao ja!
– Ali, tata, pa ti si muško!
– Zato ti i kažem.
Kaže učiteljica Perici:
– Perice, navedi mi jednu slučajnost. Perica: – Moji mama i tata su se vjenčali na isti dan!
Mali Mujica za vrijeme ručka pita Muju: - Babo a što s’ ti oženio mater? Mujo ljutito ustaje od stola pa kaže: - Vidiš, bona, ni malome nije jasno!
|
|
|
|
|
Feljton
FILMSKO PREISPITIVANJE: DEJVID V. GRIFIT I RAZVOJ NARATIVNOG OBLIKA 4.
D.V. Grifit
Psihološka vrijednost krupnog plana
Kako je Grifit vidio, filmovi su igrane storije, ili priče, koje nijesu ispričane ređanjem riječi nego ređanjem pokretnih fotografija
-Piše: DR RADOSLAV T. STANIŠIĆ
Mijenjajući poziciju kamere usred scene, Grifit je publici omogućio da s lica glumaca čita njihove emocije, umjesto da oni te emocije pokazuju prenaglašenom gestikulacijom. Uradivši tako, Grifit je ne samo podijelio scenu na veći broj kadrova (što su, kako izgleda, Porter i drugi povremeno činili i prije njega) nego je i smanjio i standardno rastojanje između publike i radnje. Rez s polutotala na srednji plan je i takođe efikasno riješio i veliki narativni problem ističući razmjenu malog dara, pa je i Grifit nastavio da primjenjuje tu vrstu montaže više puta tokom narednih mjeseci, s pozitivnim rezultatom. Tako je Grifitova prva velika inovacija u filmovima za Biograph iz 1908-1909. bila i alternacija kadrova različitih prostornih dužina (odnosno različitih razdaljina na liniji kamera-objekat), od kojih nijedan nije bio dramaturški završen sam po sebi, radi stvaranja filmskih „rečenica” unutar scena.
Kasnije bi on montirao totale, srednje planove, amerikene, srednje krupne i krupne planove zajedno da bi dobio jedinstvenu dramsku scenu s više tačaka gledanja, odnosno snimanu iz različitih uglova kamere. U tom procesu, Grifit je postao svjestan prije svega ogromne simboličke i psihološke vrijednosti krupnog plana, neočekivano interpoliranog između kadrova i drugih prostornih dužina. Fenomenološki, krupni plan ima efekat izdvajanja detalja iz njegove pozadine i davanja tom detalju snažnijeg dramaturškog akcenta tako što će on da ispuni čitav ekran. U sledećim filmovima kompanije Biograph, kao što su „Ramona” (1911) i „The Battle of Elderbush Gulch” (1913), Grifit će takođe shvatiti i značaj velikog totala za dočaravanje panoramskih ili epskih akcionih sekverici onoga tipa koji je od suštinske važnosti za filmove „Rađanje jedne nacije” i „Netrpeljivost”. I sledeća Grifitova narativna artikulacija je logičan nastavak prve. Nakon filma „Posle mnogih godina”, iz oktobra 1908, filmske verzije Tenisonove narativne poeme „Enoh Arden”, Grifit je pribjegavao paralelnoj montaži, bez prednosti koje daju filmovi potjere. U ovom filmu on prepliće istovremene priče Ane Li i njenog muža brodolomnika tokom neprekidnog niza od jedanaest kadrova, izkazujući time na duševni bol i neizvjesnosti koje donosi njihova razdvojenost. Ta vrsta montaže je preteča ne samo subjektivne kamere F.V. Murnaua i Karla Frojnda nego i Ejzenštajnove „montaže atrakcija”. Grifit će tome pribjegavati tokom cijele svoje preostale karijere u firmi Biograph u filmovima kao što je „Špekulacija sa žitom” (1909) gdje montira, poslije kadra s bogatim žitarskim magnatom koji se naslađuje raskošnim objedom, kadar sa siromašnim napoličarima kako stoje u redu za hljeb (rani oblik asocijativne montaže koju su kasnije primjenjivali Sovjeti). On takođe primjenjuje tehniku stvaranja, kako ga je on nazvao, „arbitra pažnje” pri kojoj montira s lika koji gleda u nešto van platna na ono što lik vidi - i to onako kako ga on (ili ona) vidi. Ti kadrovi su poznati kao „subjektivna tačka posmatranja” i oni, postavljanjem kamere u prostornu poziciju lika, indukuju neku vrstu optičke subjektivnosti. Grifit je primjenjivao sličnu filmsku interpunkciju da bi postigao efekat flešbeka, kako ga je nazvao to je kadar, ili niz kadrova, koji prekida tekuće vrijeme priče i momentalno nas vraća u prošlost. Kako ih je Grifit vidio, filmovi su igrane storije, ili priče, koje nijesu ispričane ređanjem riječi nego ređanjem pokretnih fotografija. Ipak, direktori u Biograph-u su smatrali da je Grifit otišao predaleko, pa su pomno pratili na kakav će prijem kod publike naići njegov film. Na njihovo zaprepašćenje, film „Posle mnogih godina” je pozdravljen kao remek-djelo i, kako kaže Luis Džejkobs, to je bio prvi američki film koji će biti naveliko izvožen na strana tržišta. Tokom prvih godina koje je Grifit proveo kao reditelj u firmi Biograph, njegovi filmovi su znatno, mada anonimno, uvećali bogatstvo kompanije, pa je produkcija Biograph uskoro uživala onu vrstu prestiža kod kritike koji je u uobičajenim uslovima bio rezervisan za uspješne pozorišne komade.
(NASTAVIĆE SE)
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen. Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.
Uslovi korišćenja
Svako neovlašćeno korišćenje sadržaja štampanog i on-line izdanja Dana kažnjivo je i vlasnik prava shodno Zakonu o autorskim i srodnim pravima ima pravo na zaštitu od istog, kao i na naknadu štete prouzrokovane takvim radnjama.
Zabranjeno je svako objavljivanje, modifikovanje, kopiranje, štampanje, reprodukovanje, distribuiranje ili na drugi način javno prikazivanje podataka, tekstova, fotografija i informacija iz naših izdanja, bez pisane saglasnosti Jumedia Mont doo.
MARKETING
loading...
|
Karikatura DAN-a
Pogledaj sve karikature >>>
|