Jedna od aktivnih žena među topličkim ustanicima bila je i Anđa Šćepanović, zvana Piža Komita iz gajtanskog zaseoka Petrovca. Od prvih dana Piža je pristupila ustanicima. U njenoj kući povremeno je boravio štab Jablaničkog ustaničkog odreda koji su činili braća Milinko i Toško Vlahović. Štab povjerava Piži obavještajne i kurirske zadatke. Nosila je poštu u Lebane, Bojnik i Medveđu. Išla je čak i u Leskovac, odakle je donosila bugarsku štampu, šećer, so, kafu i lijekove. Kažu da je znala da se preruši u Šopkinju i da Bugarima zavara svaki trag. Lukavstvo joj je više puta spaslo glavu.

Četnici su bili sigurni kad su kod Piže ili kad su išli u akciju s njom. Za vrijeme ustaničkih borbi vidala je ustanicima rane, sklanjala ih u zemunice i šumske pećine. Teškog ranjenika Dojčinovića sa Pasjača čuvala je tri mjeseca, a da to od njenih ukućana niko nije znao. U pokret je uključila i mlađu sestru Staku, ženu Maša Stojovića, poznatog topličkog četnika. Naročito je vješto krila srpske bjegunce iz bugarskih zarobljeničkih logora. Kad su ugušili ustanak, Bugari su joj spalili dvije kuće, ambar i salaš, opljačkali svu pokretnu imovinu i oteli stoku.

MN: Neustrašiva Jelena, vješto rukovala oružjem

Podsjetimo, među najpoznatijim ustanicima, bila je mlada učiteljica Jelena Šaulić iz Gajtana. Posle bugarske okupacije Srbije i izbijanja ustanka u Toplici i Jablanici 1917, učiteljica Jelena je sa svojim ocem Perkom, koji je bio već u poodmaklim godinama, postala borac Gajtanskog odreda. Otišla je na planinu Radan, priključila se ustanicima, naučila kako se baca bomba i gađa iz puške i postala jedan od najhrabrijih boraca.

Legenda o čuvenoj hrabrosti ove žene traje i dan-danas. Posebno se isticala kao bombaš i predstavljala strah i trepet za neprijateljske vojnike. Njeno junaštvo i podvizi sokolili su dobrovoljce da izdrže, a narodu tog dijela Srbije ulivala je vjeru da otpor prema bugarskom okupatoru neće biti uzaludan.

O Jeleni su mnogi pisali i govorili. Izdvajamo tekst Vaska Radusinovića u „Pobjedi”. U njemu se citira Đorđije Ostojić, publicista iz Pljevalja, koji se godinama bavi istraživanjem naše prošlosti, a posebno dobrovoljačkog pokreta, „Jelena se odlikovala neobičnom bistrinom i najljepšim ljudskim vrlinama, pa je u rekordno kratkom roku završila učiteljsku školu. Međutim, umjesto đačkog dnevnika prihvatila se puške i sa ocem Perkom pridružila ustaničkim četama Koste Vojinovića na Radan planini, da brani nejač Toplice i Jablanice od terora bugarskog okupatora”, zapisao je Ostojić između ostalog.

MN: Nastavak plemenite loze

Potomak Mileševića, vjernih vitezova kneza Lazara, kako se navodi u fermanu Murata III (1574–1595), njihovog izdanka knezova drobnjačkih Mandića iz Pridvorice, predaka popa Jakše i kneza Sima Jakšića, Jelena kćer popa Perka Šaulića, unuka je poslednjeg kneza jezerskog Spasoja Jakšića Šaule, koji je junački pao u pobjedničkom boju na Muratovici 1861. godine. Po majci Stani, unuka je glasovitog vojvode šaranskog Joksima Kneževića i Simonide, žene njegovog brata Ilije, koja u znamenitom Boju na Šarancima, na Preobraženje 1862. godine „posječe dva i zarobi četiri Turčina”, za šta je knez Nikola odlikovao skupocjenim srebrnim ćemerom, stoji u knjizi o Jeleni Šaulić Bojović „Učiteljica i ratnik” u izdanju Medija centra „Odbrana”, 2018. god., Beograd. Šaulići su od Radoja, sina pop Jakšina, a porodična priča kaže da su prezime dobili po djedi Spasoju, koga su zbog nečega Turci prozvali Šaulom, pa mu potomke prozovu Šaulićima. Šaulićima su potom prozvali isto i potomke njegove braće: Novaka, Mića i popa Save. Ovaj ogranak je dao nekoliko znamenitih ljudi, piše A. Luburić, u knjizi „Drobnjaci pleme u Hercegovini”, Beograd, 1930, str. 99.

Mlada učiteljica je u svom dnevniku zapisala: „Smatrala sam da činim jednu svetu i plemenitu dužnost. A vazda sam želela da umrem samo kao dostojna Srpkinja. Pa i pod neprijateljskim bajonetima, toj bi se smrti nasmejala i bez usprege i straha na susret izašla”.

Priredio: BOŠKO BOJOVIĆ

(Nastaviće se)

---