22. aprila 1877. godine u Okružnom sudu po drugi put se sudilo osuđenici Kornilovoj pred novim sudskim sastavom i novom porotom. Prethodna presuda, koja je donesena još prošle godine, bila je poništena od Senata zbog loše urađene medicinske ekspertize. Možda se većina mojih čitalaca dobro sjeća ovog slučaja. Mlada maćeha (tada još nepunoljetna) u drugom stanju, iz osvete prema mužu, jer je maltretirao, poslije žestoke svađe sa njim, izbacila je kroz prozorčić sa četvrtog sprata (sa 5,5 metara visine) svoju šestogodišnju pastorku, kćerku svog muža od prve žene. Pri tome se desilo čudo, djevojčica nije poginula, čak nije imala nikakvih lomova i odmah se osvijestila poslije pada. Djevojčica je i sada živa i zdrava.

Ona je u bašti ispričala šta se dogodilo i na zapitkivanja je odgovarala drsko i čudno. Kad su joj poslije nekoliko sati saopštili da je dijete ostalo živo, ne pokazujući ni radost, ni razočarenje, sasvim ravnodušno i hladnokrvno je izgovorila, kao da se tek probudila: „Kako živa?“. Zatim je u trajanju od skoro mjesec i po dana, u dva zatvora, u kojima je morala da izdržava kaznu, nastavljala sa svojom drskošću, bila mrzovoljna i neraspoložena za bilo kakav razgovor. I odjednom je sve odmah prošlo. Ostala četiri mjeseca do porođaja i cijelo ostalo vrijeme i na prvom i na drugom suđenju, upravnica ženskog dijela zatvora je nahvalila toliko da nije mogla više, jer su joj se povratili uravnoteženost karaktera, umiljatost, vedrina i stabilnost u ponašanju. Uostalom, ja sam već o tome pisao. Jednom riječju, prethodna presuda je bila poništena, a zatim je donesena nova 22. aprila kojom je Kornilova oslobođena optužbe.

Ja sam bio u sudnici i otuda sam izašao sa raznim utiscima. Sud je zasijedao dva puta duže od onog prvog. Sastav porote je bio posebno dobar. Nova upravnica ženskog zatvora bila je novi svjedok. Njena izjava o ponašanju Kornilove je bila veoma uvjerljiva i išla je u korist osuđenice. Svjedočenje njenog muža je bilo krajnje korektno. On nije ništa sakrio, ni svađe, ni uvrede sa njegove strane, opravdavao je njene postupke, govorio je o svojoj ženi otvoreno, pošteno, direktno i iskreno. On je, prije svega, bio samo seljak, koji je bio obučen u njemačku uniformu i koji je volio da čita knjige i primao mjesečnu platu od 30 rubalja. Zatim je bio interesantan izbor eksperata. Pozvali su šest stručnjaka, koji su bili dobro poznati u medicini. Petorica od njih su dali izjave, trojica su tvrdili bez dvoumljenja da je takvo stanje bolesti, koje je svojstveno trudnoj ženi, moglo da u potpunosti utiče na izvršenje zločina u ovom slučaju. Samo doktor Florinski nije bio saglasan sa tim mišljenjem, ali na sreću, on nije bio psihijatar i njegovo mišljenje je prošlo bez ikakvog uticaja. Poslednji je iznio dokaze naš čuveni psihijatar Dukov. On je govorio oko sat vremena i odgovarao na pitanja državnog tužioca i predsjednika suda.

Teško je zamisliti da se može bolje razumjeti osjetljivost ljudske duše i njenog bolesnog stanja. Saslušao sam neke ekspertske dokaze sa velikim oduševljenjem. Mišljenje eksperta je bilo sasvim u korist osuđene, on je potvrdio i dokazao, a nesporno je bilo po njegovom mišljenju, da je osuđenica bila psihički bolesna za vrijeme izvršenja ovog stravičnog zločina.

I sve se završilo tako što je lično državni tužilac, bez obzira na njegov užasan govor, odustao od optužbe da je to uradila sa predumišljajem, tj. od lične mržnje prema optuženoj. Branilac optužene, porotnik Ljustig, takođe je veoma vješto odbio nekoliko optužbi i što je najvažnije, sveo je na nulu optužbe, koje su se odnosile na tobožnju mržnju maćehe prema pastorci, okrivivši za to spletkaroše. Zatim su se, poslije dugog govora predsjednika, porotnici povukli i za manje od petnaest minuta donijeli pravednu presudu, koja je oduševila mnogobrojnu publiku. Mnogi su se krstili, neki su čestitali i stezali ruku jedni drugima. Muž oslobođene žene, te iste večeri, u 11 sati je odveo svoju suprugu kući i ona je sva srećna, ušla opet u svoju kuću skoro poslije godinu dana sa velikim novim životnim iskustvom. Ovdje su bili umiješani Božji prsti, ako ni zbog čega drugog, ono, bar, zbog čudesnog spasenja djevojčice.

Preveo sa ruskog i priredio:

VOJIN PERUNIČIĆ

(NASTAVIĆE SE)

---