-Piše: MILICA KRALj
Subverzivni umjetnički pokret bit – koji je nastao krajem pedesetih i početkom šezdesetih godina prošlog vijeka, označavao je pobunu protiv etabliranog društva. Rodonačelnici su pisci Džek Keruak, Alen Ginzberg, Vilijam Barouz, Gregori Korzo, Džon Ešberi, Frenk OâHara, Kenet Kouč, Lorens Ferlingeti i drugi. Koren reči „bit“ ukazuje na posvećenost i patnju, na razgolićenost duha, krik bola i gnjeva, zbog svega onoga što pjesnici shvataju kao gubitak američke bezazlenosti i tragično uništavanje duhovnih i materijalnih vrijednosti.
Bitnička poezija odlikuje se čestim ponavljanjem isih stihova i govorila se javno, uz performanse, uz pratnju džeza, u „andegraund“, odnosno umetničkim klubovima, galerijama, kafeima, pred velikim brojem zadivljenih slušalaca. U jednom od takvih klubova u San Francisku, s jeseni 1955. Džek Keruak je imenovao ovu vrstu poezije.
Najradikalnijim književnim djelom bitničkog pokreta smatra se roman „Na putu“ Džeka Keruaka objavljen 1957.
Keruak je prvu knjigu „Grad i velegrad“ objavio 1950. godine, a zatim slijede: „Darma lutalice“(1958), „Suterenci“(1958), „Meskiko Siti – Bluz“(zbirka pjesama, 1959) „Tristesa“(1960), „Vizija Žerara“(1963) i „Satori u Parizu“.
Džek Keruak je rođen pod imenom Žan Luj Kiruak, 12. marta 1922. godine u parohiji Sen Luj d Frans u gradiću Luolelu u državi Masačusets u siromašnoj kanadsko-francuskoj porodici. Kao učenik bježao je sa časova i sve to vrijeme provodio čitajući i pišući. Kao i kod brojnih svjetskih pisaca velikana, i njegovu biografiju čini bavljenje različitim poslovima, fizički radnik, mornar na trgovačkom brodu, sportista...
A zatim se desio preokret kada se kao student na Kolumbija univerzitetu upoznao sa pripadnicima bit pokreta.
Pedeset godina nakon prvog objavljivanja romana „Na putu“ 2007. godine, štampano je originalno djelo, sa djelovima koji su iz prvoobjavljene verzije romana izbačeni jer su govorili o tabu temama: seksu i drogi. U tim djelovima se nalaze i imena Keruakovih prijatelja i umjetnika, koji su mu bili inspiracija, kao npr. Vilijam Barouz i Alen Ginzberg.
Legenda o tome kako je nastao roman „Na putu“ ne prestaje da intrigira književne zaljubljenike, Keruak je djelo pisao neprestano u proljeće 1951. godine, pune tri nedjelje iz dana u dan. Kako ne bi ni jedan jedini tren vremena izgubio dok uvlači i izvlači listove papira u mašinu, on je kucao na rolni providnog papira dugačkoj više od 30 metara. Originalni rukopis romana otkupio je Džejms Irzi 2001. godine za 2,43 miliona dolara.
Sadržaj romana je priča o samom autoru i njegovom prijatelju Nilu Kesidiju dok lutaju Amerikom u potrazi za idealističkim snom o zajedničkom životu i ljepoti. Iskustva sa raznim vrstama droge, ljekova, alkohola, neobuzdanih ljubavnih susreta pretočio je u svoja djela, bilo da se radi o prozi, poeziji, esejima.
Motiv lutanja provalači se i kroz roman „Darma lutalica“ (1958) koji se bavi putovanjima intelektualaca koji ne pripadaju kulturnoj matici, kao i njihovom zanesenošću zen budizmom.
Časopis „Gradac“ (urednik Branko Kukić) dvobroj 5. maja 2017. godine posvetio je Keruaku sa tekstovima Henri Milera, Ginzbergom... Priređivač tekstova o Keruaku je Savo Stijepović sa predgovorom „Uvek Keruak ili otkrivanje poslednjeg velikog mita“.
Keruak je umro 21. oktobra 1969. godine od ciroze jetre.
Podsjetimo i da su ga povodom njegove smrti njegovi poštovaoci ožalili istakavši da odlazi jedan genijalan čovek. I još da je njegov život bio paradigma za jedan poseban način življenja i pisanja, za onu iščašenu situaciju kad se život izjednačuje sa umjetnošću, a umjetnost sa životom. Pri tome se stalno putuje, susreće ogroman broj ljudi i praktično izdržava „ni od čega.“
(Nastaviće se)