Milan Kalabić je rodom iz Dervente, i bio je u službi austro– ugarskih vlasti koje su u vrijeme okupacije vršile zločine i teror nad stanovništvom Crne Gore. U novoj državi službovao je prvo u Pljevljima, pa je radi suzbijanja komitskog pokreta, poslat u Nikšić. Koliko je «Kalabića» vjerno služilo režimu KSHS, a da su prije toga bili u službi Austro– Ugarske u okupiranoj Crnoj Gori, odani crno– žutoj monarhiji, autoru feljtona nije poznato. Podatak da su i takvi žandari angažovani u suzbijanju odmetničkog pokreta, govori, najblaže rečeno, o krajnje neodgovornom odnosu državnog vrha i kralja Aleksandra prema Crnoj Gori i Crnogorcima. Ako je vjerovati zapisima Vuksana Minića, jednog od vođa komitskog pokreta u vrijeme austro– ugarske okupacije, (njegov dnevnik objavio je Mihailo Lalić), srpski izrodi, kao što je bio Kalabić, za vrijeme okupacije su bili mnogo teži od Hrvata.
Kalabić je otac Nikole Kalabića, zapovjednika Gorske kraljeve garde Jugoslovenske vojske u otadžbini, saradnik okupatora, poznatog koljača i srpskih seljaka (da pomenem samo pokolj u selu Vraniću, u blizini Beograda), četnički komandant koji je izdao Dražu Mihailovića. I sam Mihailović u toku suđenja rekao je isljedniku Josipu Maloviću da ga je izdao pogan od pogani, napomenuvši da je i njegov otac svirepo ubio Ščepana Mijuškovića. No, i pored opštepoznate činjenice da je Kalabić izdao svoga komandanta da bi sačuvao svoju čapru, (kako mu je obećala OZNA), ima istoričara i političara u Srbiji koji uporno tvrde da to nije tačno i da su sve izmislili komunisti!
Od ovakvog terora i nasilja, koje je režim KSHS vršio u Crnoj Gori, i prikrivanja tog zlog činjenja, obilato su ušićarili federalisti – 1925. godine, u Skupštini imaju tri poslanika, da bi već sljedeće godine doživjeli neuspjeh.
MN: NEUSPJEH FEDERALISTA
Na oblasnim izborima održanim decembra 1926. godine crnogorski federalisti su doživjeli neuspjeh – nijesu mogli «biti zadovoljni brojem osvojenih mandata, a još manje brojem osvojenih glasova». Na izborima 1925. godine dobili su 8.994 glasa i tri poslanička mjesta, od sedam koliko ih je birala Crna Gora, a na ovim izborima «od 21 oblasnog poslanika, koliko ih je birala Crna Gora u granicama do balkanskog rata, osvojila je samo četiri poslanička mjesta i 4. 251 glas, računajući i glasove komunista u srezu nikšićkom».(Vujović1981: 313.)
Na parlamentarnim izborima 1927. godine uticaj crnogorskih federalista značajno opada– dobili su svega 5.153 glasa, odnosno, samo jedno poslaničko mjesto. U odnosu na prethodne izbore izgubili su dva poslanička mandata, to jest, izgubili su 40% glasača.
MN: SAN O SUVERENOJ CRNOJ GORI KONSTANTA FEDERALISTIČKE POLITIKE
U ovoj obimnoj studiji o crnogorskim federalistima akademik Vujović je detaljno analizirao njihovo mjesto u političkom životu Crne Gore i Jugoslavije 1919– 1929. godine. Priznaje federalistima da su među političkim snagama Crne Gore imali najrazvijeniju nacionalnu političku misao, istina, njihove intelektualne snage su bile skromne pa je njihova misao ostala nerazrađena– nijesu imali cjelovitu političku i državnopravnu teoriju. Za razliku od drugih političih stranaka koje se, prema dr Vujoviću, ne bave mnogo problemom položaja Crne Gore u Jugoslaviji, jer je nijesu tretirale kao posebnu individualnost koja treba da bude poštovana i očuvana, federalisti su postavljali pitanje državnog uređenja zajedničke države.
Da li su federalisti stvarno bili za ujedinjenje, a ako jesu, šta su pod njim podrazumijevali?
Uz uvažavanje ocjene akademika Vujovića da su federalisti u vrijeme borbe za legalizaciju pokreta bili za ujedinjenje, pitamo se kako su oni vidjeli ujedinjenje, i da li su javno izrečeni stavovi odražavali njihova intimna ubjeđenja, ili su pričom o ujedinjenju i ravnopravnosti prikrivali svoje stvarne političke ciljeve i pridobijali glasove crnogorskih seljaka. Smatramo prihvatljivim mišljenje onih istoričara koji ih vide kao privrženike kralja Nikole– san o suverenoj Crnoj Gori je konstanta njihove separatističke politike. Vođe su se pojavile u novoj odeždi, promijenili « dlaku», (morali su da bi bili legalizovani), ali je «ćud« separatistička ostala nepromjenljiva– to ćemo vidjeti 1941. godine dolaskom italijanskih fašista u Crnu Goru.
PIŠE:
BORIVOJE ĆETKOVIĆ
(NASTAVIĆE SE)
)){kind=small}
