Odlučni da pruže otpor knjazu Danilu, da se brane i ako treba izginu do poslednjeg, Boškovići su se zatvorili i zabarikadirali na Orjoj Luci u kući Vida Novakova Boškovića, kao najtvrđoj i najzgodnijoj za odbranu.

Kako je i Jole Piletić bio veliki prijatelj sa Boškovićima i pobratim sa popom Ristom, on mu je poslao poruku da su se svi Bjelopavlići predali i da je na njega i njegove rođake krenula sva knjaževa sila, da mu je otpor uzaludan i besmislen. Poslušali su ga, napustili Bjelopavliće i po pozivu, na besu i vjeru Selmana– age Mećikućića, sklonili su se u Spuž.

Knjaz Danilo je s vojskom prispio na Orju Luku kad su pobunjenici već bili daleko odmakli. Ogorčen što je ostao praznih šaka, što su mu Boškovići umakli, naredio je odmazdu:

– Imanje Boškovića od sada je državno, a njihove kuće da se odmah zapale i unište!

Vojska je istog časa izvršila naređenje, a knjaz je, po tvrđenju Toma Oraovca, i ne samo njega, lično uzeo ugarak i zapalio kuću zeta, popa Rista Boškovića, a onda se obratio svojoj sestri, Ristovoj ženi Jani:

— Jano, pljuni na izdajnoga popa Rista, pa idi i budi popa Đura Kusovca — ti, pope Đuro, pošto ti je umrla žena, uzmi Janu za ženu.

— Nijesi pogodio Zeko – odgovorila je Jana – ja nikad neću pljunuti na mog vjernog muža, vojvodu Rista Boškovića, on je uradio ono što bi svaki pošteni Crnogorac učinio, ja se sa njim ponosim i dičim se što sam njegova žena. On, ni niko njegov, nije bio izdajnik, već su izdajnici oni koji su udarili na čast junačkog i viteškog plemena Bjelopavlićkog. Vojvoda Risto je osvijetlio obraz svoj i svoga plemena, oprao obraz plemena od tvojih lajavaca koje ti štitiš i pomažeš, ne bilo ti prosto ni pred bogom ni pred ljudima, i ka neće…

– Oćeš, kučko, ili ću ti tu štenad (misleći na đecu vojvode Rista — Lazara i Mašana, stare dvije i četiri godine) poklati da od psa ne ostane kučadi!

Jana, bez oklijevanja, odvratila je:

– Udri, ubi, pali i posijeci, ja se nikad živa neću odreći ni mrtvoga vojvode Rista. Teško Crnoj Gori s tobom i takvijem gospodarom. Zeko, Zeko, sve ćeš ovo grdno platiti, jer Boškovići nikome ne ostaju dužni...

Ove riječi knjaza su izvele iz takta i u jednom skoku priđe Jani i ugrabi njena dva sinčića i umjesto da Jani odgovori, vikne:

— Oćeš li se, kučko, odreći popa Rista ili ću ti ovu paščad poklat?

Kad mu je Jana odgovorila „neću, već kolji i njih i mene”, knjaz Danilo, držeći đecu u naručje, potrči prema vratima kuće koja je već u plamenu sagorijevala u namjeri da oboje đece baci u vatru da sagore. U tome ga je spriječio serdar Jole Piletić, ali zbog toga umalo nije izgubio glavu...

U narodnom predanju je sačuvana priča da je knjaz Danilo, kad je Jana odbila da ga posluša i preuda se za popa Đura Kusovca, uzeo burilo vode i ugasio joj ognjište, a sestra ga je onda, navodno, proklela: „Ugasilo se tebi i ognjište i ulište…”

„Sve rečeno — piše dalje Tomo Oraovac, na čijim se podacima temelji cijela ova priča — knjaza nije moglo zadovoljiti ni zasititi njegov bijes prema odbjeglim Boškovićima, te da bi se ovima što više osvetio, preko povjerljivih lica naredi da se preko noći otruju Lazar i Mašan, sinčići vojvode Rista Boškovića, i njegovi ljudi uspiju da preko žena (koje nijesu mogle ni snijevati o čemu se radi) dadu đeci hljeb „beškot” (bijeli hljeb dvopek, koji je knjaz jeo) napojen otrovom. Sjutra dan rano ujutro oboje je đece u najstrašnijim mukama umrlo i odmah su sahranjena pored rebara crkve Sv. Ćekle.

Jana će kasnije, čak u 55. godini života, roditi sina Sava i od nje i popa Rista će, za razliku od njenog zlotvorskog brata, ostati široki trag.

Piše

BUDO SIMONOVIĆ

(NASTAVIĆE SE)

---