-Preveo sa ruskog i priredio:

VOJIN PERUNIČIĆ


Ličnost i životni put Bolotnjikova su ostavili na Molčanova snažan utisak i on je, uz saglasnost Busova, u ime Dimitrija odredio njega za velikog vojvodu (glavnokomandujućeg) pobunjeničke armije. Upravo u takvom svojstvu Bolotnjikov je stigao kod Šahovskog.

Nema nikakve sumnje da se Bolotnjikov sretao sa knezom Teljatevskim. Nama nijesu poznati detalji razgovora gazde sa svojim bivšim kmetom, ali znamo da su se oni međusobno sporazumjeli.

Bolotnjikov se pokazao rođenim liderom. On nije bio toliko iskusan strateg, ali je, što je u datim okolnostima mnogo važno, imao socijalnu ideju, koja je bila bliska poniženim seljacima i kmetovima. Oni su podržavali njegovu glavnu političku zamisao, da se zamijeni boljarski car Vasilije Šujski narodnim, o kojem nijesu ništa znali, osim da se zove Dimitrije. U pobunjeničkoj armiji se monarhistička ideja oličavala u tobožnjem sinovcu lažnog Dimitrija, careviću Petru, koji se pojavio u kozačkoj sredini, koji je odredio Bolotnjikova svojim boljarom i prvim vojvodom. Samozvani carević je bio samo nominalni rukovodilac pokreta.

Bolotnjikov je napravio bazu svojih budućih operacija u Komarickoj seoskoj opštini. Seljaci i odbjegli kmetovi su činili glavni dio vojnih odreda, koji su bili pod njegovom neposrednom komandom. Međutim, oni su sami po sebi predstavljali samo jedan dio revolucionarne koalicije. Drugi važan element su bili srednje i niže plemstvo. Rjazansku grupu plemića su predvodili Sumbulovi i Ljapunovi, a tulsku – boljarski sin Istoma Paškov. Osim toga, bio je odred donskih i terskih kozaka, koji su došli s carevićem Petrom.

Vlada cara Vasilija, dobivši obavještenje o nastupu Šahovskog i pojavljivanju Bolotnjikova, odmah je postala svjesna ozbiljnosti situacije. Međutim, carske armije, koje su bile poslate na jug, jedna za drugom su trpjele poraze od Bolotnjikova i njegovih saveznika.

Glavni razlog za neuspjehe jedinica moskovske Vlade bio je taj što one nijesu morale da se bore samo sa regularnom armijom Bolotnjikova nego i sa talasom seljačkih pobuna, koje su se brzo širile prema sjeveru i prijetile da stignu i do Moskve. U oktobru 1606. godine korpus Istome Paškova se primakao predgrađima Moskve, a ubrzo mu se pridružio i Bolotnjikov sa glavnom armijom. Opsadu Moskve su izvršile ustaničke snage, a opsada je počela 7. oktobra i trajala je dva mjeseca.

Vlada Šujskog se našla u opasnom položaju. Među boljarima i plemićima su počele nesuglasice. Zavladala je glad. Cijene proizvoda su brzo rasle, što je povećavalo narodno nezadovoljstvo. U tom vremenu Bolotnjikovu se pružila mogućnost da ubaci u grad proklamaciju, kojom je pozivao narod da ubija boljare i bogate trgovce i pljačka njihovu imovinu.

Tada su slični pozivi, izgleda, proizveli očekivane utiske na nižu klasu, oni su izazvali nezadovoljstvo kod plemstva u armiji Bolotnjikova. Još prije poziva, ustanici plemićkog porijekla su vodili rasprave sa visokim plemstvom i provjeravali njihovo nerviranje povodom ustanka seljaka. Car Vasilije je znao za sukobljavanje unutar ustaničkih armija i stupio je u tajne pregovore sa predvodnicima plemstva, podstičući ih da se suprotstave Bolotnjikovu. 15. novembra Rjazanci ljapunova su prešli na stranu Šujskog. To je omogućilo jedinicama moskovske vlade da preuzmu inicijativu u tom ratu. U toku borbe 27. novembra glavni dio korpusa Istome Paškova poveo se primjerom Rjazanaca. Bolotnjikov je bio prinuđen da počne sa odstupnicom. Poslije pet dana njegova armija je pretrpjela žestok poraz. Bolotnjikov je otišao u Kalugu. Carević Petar je svoj glavni štab smjestio u Tulu.


(Nastaviće se)

---