-Preveo sa ruskog i priredio:

VOJIN PERUNIČIĆ


Da bi nagradio njemu vjerne plemiće i bogate trgovce, car Vasilije im je dozvolio da mogu da preobrate u kmetove ljude koji su bili angažovani u vojne jedinice. Istovremeno, da bi privukli na svoju stranu bivše kmetove iz armije Bolotnjikova, Vlada Šujskog je darovala svima slobodu ko bude htio da traži oproštaj. Ukazom od 7. marta 1607. godine anulirao je prethodni zakon iz 1597. godine, po kojemu je bilo koji radnik koji je služio kod gazde više od šest mjeseci automatski je postajao njegov kmet.

Sa druge strane, pravo zemljoposjednika nad kmetovima utvrđivalo se zakonskom aktom od 9. marta 1607. godine. Vrijeme zastarjelosti, u toku kog je zemljoposjednik imao pravo da na sudu traži da vrati odbjeglog kmeta, bilo je sada povećano sa pet na petnaest godina.

Međutim, borba nije stala. Armije cara Vasilija su u početku dobile nekoliko bitaka, ali su dva puta pretrpjele poraze od odreda kneza Teljatevskog. Bolotnjikov se sada pridružio careviću Petru u Tuli. Vlada cara Vasilija je sakupila sve snage koje je ona mogla da mobilizuje da uguši ustanak. 21. maja 1607. godine lično je car komandovao snažnom armijom i izvršio napad na Tulu. Protivnapadi Bolotnjikova nijesu uspjeli. 12. juna jedinice moskovske Vlade su došle do Tule. 30. juna stigao je i car Vasilije sa dodatnom armijom i opsada Tule je počela. Sudbina opsade je bila da potraje više od tri mjeseca.

U tom momentu se pojavila nova opasnost sa zapada za cara Vasilija i njegovu vladu. Dugočekani pretendent je stigao u Starodub i pojavio se pred narodom kao car Dimitrije. U julu je on javno objavio da je spreman da počne borbu da bi vratio tron i počeo da sakuplja vojsku. Na sreću Šujskog, zbog neslaganja između ruskih i poljskih pristalica narednog lažnog Dimitrija, a takođe i zbog nekik drugih razloga, novi pretenden se pokazao nesposobnim da reaguje brzo.

Svi pokušaji Šujskog da na juriš zauzme Tulu nisu dali rezultate. Onda je starješina u njegovoj armiji, boljarski sin Ivan Krotkov, predložio lukav plan da pregrade rijeku Upa na kojoj se nalazi Tula i potopi grad. Branioci su bili prinuđeni na napuste veći dio grada, ali su mogli da još neko vrijeme ostanu u unutrašnjosti tvrđave. Nervoza koja se javila zbog nedostatka hrane izazvala je nesuglasice među raznim grupama branitelja. Međutim, oni su nastavljali da se bore.

U to vrijeme i Bolotnjikov i car Vasilije su obaviješteni da je pretendent izašao iz Staroduba i krenuo prema Brjansku i Kozeljsku u pravcu Tule. Vasilije nije više mogao da dozvoljava sebi da odlaže zauzimanje Tule. Zato je on stupio u pregovore sa liderima branilaca, obećavši im punu amnestiju. Kad se Vasilije zakleo da će održati riječ, Tula je kapitulirala. To se dogodilo 10. oktobra 1607. godine.

Čim su branioci tulske tvrđave otvorili kapije jedinicama Šujskog, neke njegove pristalice iz garnizona su zarobile Bolotnjikova, carevića Petra i kneza Šahovskog i dovele ih u štab cara Vasilija. Car je naredio da ih pošalju u Moskvu na sud. Druge vojskovođe iz armije Bolotnjikova, uključujući i kneza Teljatevskog, ostavili su na miru. One kozake i kmetove koji su bili u jedinicama Bolotnjikova i koje su smatrali pokretačima udavili su u rijeci Upi. Ipak, veći dio Bolotnjikovih ljudi su pustili na slobodu. Car Vasilije se triumfalno vratio u Moskvu. Carević Petar je bio obješen. Šahovskog su poslali u manastir na Kubensko jezero, a Bolotnikova u Kargopolj (gdje su ga udavili kroz godinu dana).


KRAJ

---