-Priredio:

MILADIN VELjKOVIĆ


Faktor slabije zarade u Jugoslaviji, odnosno mogućnost da se radom u inostranstvu zaradi više nego u Jugoslaviji ipak je, u iskazima ekonomskih emigranata koje pronalazimo u beogradskoj štampi krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih godina, najfrekventnije navođen motiv odlaska u inostranstvo.

U reportaži „Ilustrovane politike” o jugoslovenskim radnicima u Renoovoj fabrici u Mantu (Francuska) V.P. iz Ripnja naveo je kao razlog odlaska u inostranstvo alimentaciju koju je morao da plaća u Jugoslaviji. F.K. iz Bregane kod Zagreba nije bio razveden, ali je imao troje dece, zbog čijeg je izdržavanja odlučio da ode u SR Njemačku. Zarada koja mu je stavljana u izgled u Jugoslaviji bila je nekoliko puta niža od plate koju je zarađivao u Zapadnoj Njemačkoj: „Imam troje djece, njima moram da obezbijedim dovoljno hljeba, i školu, i odijela, inače bih se sjutra vratio. Zove me „Trudbenik”, ali kako kad mi nude 1.500 dinara, a ovdje zarađujem šest hiljada. Valja mi da uštedim, da odnesem porodici”.

U „NIN”-ovoj reportaži pod naslovom „U vozu za Štokholm” gastarbajteri su, govoreći o motivima za odlazak u emigraciju, u fokus stavili mogućnost veće zarade. Iza ovoga su često stajali konzumeristički motivi nove generacije. „Šta ti je falilo u Beogradu, pa si došao čak ovamo”, pitao je autor „NIN”-ove reportaže Dušan Dželebdžić crnokosog momka u vozu koji se kretao u pravcu švedske prestonice. Na to pitanje dobio je precizan odgovor: „Šta mi je falilo?! To me isto i ćale pitao na polasku! Misli čovjek ako je kupio `fiću` i ako mi ga da da ga koji put provozam, da ja treba da cvrkućem od zadovoljstva! Ja bre, burazeru, hoću nešto bolje! Neću da, kao svi sindikalci u mojoj ulici, perem nedjeljom `fiću` sa cijelom familijom u dvorištu! Hoću da jednom bacim ove moje pantalone na sjedište jednog `taunusa`, ili `volvoa`. Dosta mi je sto banki koje dobijem od keve subotom uveče. Dosta mi je malih kola i velikih planova! Kapiraš?!”

Nepunu godinu dana poslije ove reportaže „NIN”-a i „Politika” se zainteresovala za motive odlaska jugoslovenskih radnika u inostranstvo, tačnije u Saveznu Republiku Njemačku. U članku pod naslovom „Zašto ste došli u Njemačku?” anketirani jugoslovenski ekonomski emigranti u Zapadnoj Njemačkoj su, poput onih iz voza za Štokholm mogućnost veće zarade u inostranstvu, u ovom slučaju u SR Njemačkoj, naveli kao razlog odlaska u emigraciju. Uz to, u tekstu „Politike” pronalazimo i krajnje ciljeve emigranata. Dominira želja za stanom, odnosno kućom, ali i za autom, čemu je trebalo da posluži rad u inostranstvu.

M.L., zaposlen u Štutgartu, radio je u valjaonici u Zemunu. Kako nije mogao da dobije stan štedio je za kuću, čiju je izgradnju započeo. S obzirom na to da nije imao dovoljno novca na raspolaganju, zamolio je firmu u kojoj je radio da mu se pozajmi 400 hiljada starih dinara da završi kuću. Kako je iz firme stigao negativan odgovor, M.L. se odlučio na radikalan korak: „Stegao sam zube, podnio otkaz i došao u Njemačku”.

Desu iz Beograda je novinar „Politike” zatekao u Augsburgu (SR Njemačka). U inostranstvo je otišla sa suprugom. Prije emigriranja su živjeli u Beogradu. Desa je radila u zadruzi „Budućnost”, a suprug u Gradskom saobraćajnom preduzeću. Razlog njihovog dolaska u Njemačku je neriješeno stambeno pitanje u Beogradu. U Njemačku su došli da zarade za svoj stan u Jugoslaviji. Novinaru „Politike” su ponudili flašu piva, dok je na rešou ključala voda za tursku kafu: „Zašto smo došli?, ponovila je pitanje Desa. – Pa da vam objasnim... Deset je godina kako smo se uzeli, a stanovali smo u vlažnoj sobi, dva sa tri (...) Sanjali smo o pristojnom stanu, a šanse su bile nikakve. (...) Eto, zato smo jednog dana rekli: kad zajednica ne može da nam da stan, idemo da ga sami zaradimo... Dvije godine i četiri mjeseca smo ovdje. Muž mi radi kao automehaničar, a ja sam servirka u trpezariji”. Miroslava iz Svilajnca je takođe sa suprugom u Augsburgu. Novinar „Politike” je zatekao dok je na izlazu iz fabrike MAN čekala supruga. U Njemačku su došli da bi zaradili za auto i kuću. Prva želja je ostvarena. Kupili su „opel rekord”. Sada štede za kuću u Kaluđerici: „Kad to uštedimo, onda ćemo natrag u zemlju. Nema ovdje našeg života”.


(Nastaviće se)

---