Jake policijske snage obezbjeđivale su juče popodne sve prilaze ka Nikšiću, jer je spuškom zatvoreniku Milanu Lezu Vilotijeviću bilo omogućeno da prisustvuje sahrani svoje majke. Vilotijević, koji zbog ubistva služi kaznu zatvora od 20 godina, uz jake policijske mjere obezbjeđenja doveden je iz Spuža u grad pod Trebjesom, a policajci su na dva sata, koliko je ovom Nikšićaninu bilo omogućeno da bude van zidina spuškog zatvora, blokirali gradske ulice.
– Osuđena lica imaju pravo da prisustvuju saučešću povodom smrti bližih srodnika. U ovom slučaju osuđenom Vilotijeviću je dozvoljeno da dva sata prisustvuje saučešću povodom smrti majke. On je nakon isteka tog roka, nešto poslije 14 časova vraćen u Spuž – rečeno nam je u ZIKS-u.
Na sahrani Vidosave Vilotijević, majke Milana–Leza Vilotijevića, bio je primjetan veliki broj policijskih službenika. Ulaz uz samu kapelu obezjeđivalo je desetak policajaca u civilu dok su na Trgu Šaka Petrovića bila formirana dva prstena (bliži i dalji kapeli) uniformisanih službenika MUP-a. Službena policijska vozila bila su parkirana kod Parohijskog doma, Saborne crkve i Dvorca kralja Nikole, a nekoliko metara dalje od kapele i dvije „marice”.
Mađarska policija je 2008. godine crnogorskim kolegama na teritoriji te države izručila državljanina Crne Gore Milana Vilotijevića, zvanog Lezo, iz Nikšića, koga je Interpol Podgorica potraživao radi izdržavanja kazne zatvora od 20 godina, koju mu je izreklo vijeće Višeg suda u Podgorici, zbog počinjenog krivičnog djela ubistvo. On je u Mađarskoj, 2003. godine osuđen zbog krivičnog djela u toj zemlji, gdje je i izdržao petogodišnju kaznu zatvora.
Milan Vilotijević je 21. januara 1997. godine, u Bistričkom naselju u Nikšiću, iz bezobzirne osvete, ispalivši više hitaca iz automatske puške, likvidirao Slavka Radulovića, koji je sa braćom Miomirom i Rankom ubio njegovog brata Zorana Vilotijevića.
U optužnici se navodi da je Vilotijević ubio Radulovića u sačekuši, ispred njegovog stana, a pomogao mu je Zoran Janjušević. Kada je Radulović ubijen, Janjušević je na đubrištu sakrio džak koji mu je predao Vilotijević. U njemu je bila automatska puška sa prigušivačem, jakna, džemper, maskirna kapa i rukavice.
Vrhovni sud Crne Gore potvrdio je 2008. godine presudu Višeg suda u Podgorici kojom je Milan Vilotijević osuđen na 20 godina zatvora. Prvostepenu presudu je 25. aprila 2000. godine izreklo vijeće kojim je predsjedavao tadašnji sudija Višeg suda Radovan Mandić. Sudija Mandić je tom prilikom u obrazloženju presude kazao kako je utvrđeno da je Vilotijević ubio Radulovića iz bezobzirne osvete, ali ne na podmukao način, kako je navedeno u optužnici.
– Postojao je motiv da ga ubije, jer je Radulović sa braćom Miomirom i Rankom ubio Vilotijevićevog brata. I pored toga što su braća Radulovići – Ranko, Slavko i Miomir osuđeni na zatvorske kazne od 15, 12 i osam godina, Vilotijević je odlučio da se osveti – naveo je sudija Mandić.
Prilikom odmjeravanja kazne, sud je kao olakšavajuću okolnost imao u vidu da je Vilotijević otac dvoje djece, dok je kao otežavajuća okolnost uzeta činjenica da je nekoliko puta osuđivan zbog različitih krivičnih djela.D.Ž.
Ranjavanje i ubistvo
Milanov brat Kićun ubijen je u novosadskom naselju Liman, u noći između 9. i 10. jula 1999. godine, a nepoznati napadač pucao je na njega iz vatrenog oružja u Ulici Narodnog fronta broj 2.
Porodica Vilotijević je u sukobu s nikšićkom familijom Radulović još od 80-ih godina prošlog vijeka. Krivično vijeće Višeg suda u Podgorici sudilo je Milošu i Srđanu Raduloviću, zbog sumnje da su pokušali da ubiju Milanovog sina Marka, i pravosnažno su osuđeni. Nakon toga, kao maloljetniku, sudilo se i Marku Vilotijeviću zbog pokušaja ubistva Miloša Radulovića, ali je pravosnažno oslobođen.