Kotoranin Dejan Pavićević, jedan od optuženih za saučesništvo u ubistvu Dalibora Đurića 22. septembra prošle godine u zidinama spuškog zatvora, iznio je juče odbranu i negirao izvršenje krivičnog djela. Osim Pavićevića, na optuženičkoj klupi našao se i Miloš Trbo, a optužnicom im se stavlja na teret krivično djelo stvaranje kriminalne organizacije i teško ubistvo.
Odbrana je na pretresu insistirala da se izvrši psihijatrijsko vještačenje optuženog Pavićevića, koji je tvrdio da već 15 godina aktivno koristi narkotike. Advokati su predložili i saslušanje, u svojstvu svjedoka, četiri policijska službenika koji su obavili vještačenje zapaljenog automobila marke „škoda”, koji je korišćen u izvršenju zločina, kao i doktora koji je pratio liječenje Pavićevića, te vlasnika radnje mobilnih telefona iz koje je Pavićević tog dana podigao popravljeni telefon.
No, iako odbrana tvrdi da je Pavićevićevo psihičko stanje bilo ugroženo u trenutku izvršenja djela koje mu se stavlja na teret, njegov branilac i dalje nije podnio medicinsku dokumentaciju kao dokaz takvih navoda. Predlogu odbrane juče se usprotivio tužilac Saša Čađenović.
Prilikom davanja prvog iskaza Pavićevića pred istražnim organima nije bilo razloga da se dovede u pitanje njegova psihička stabilnost.
Odbrana navodi da je VDT, iako su uredno dostavili predlog za testiranje Pavićevića na narkotike, to odbio, te tako nije utvrđeno da li je on za vrijeme hapšenja i izvršenja djela bio pod dejstvom opojnih droga.
Kako je pojasnio pred sudom, Pavićević je i ranije dolazio u sukob sa „škaljarcima” kojima navodno pripada ubijeni Đurić. Naime, prije desetak godina neko iz „škaljarskog klana” navodno je pucao na Pavićevića, ali se nikada nije otkrilo ko je to zapravo bio. Kako ističe, u izjavi je pomenuo tri imena među kojima je i Đurićevo, sa konstatacijom da su možda i oni pucali na njega.
Danas, kako kaže, ne može da tvrdi da je na njega ikada pucao upravo Đurić, kog poznaje samo kao sugrađanina.
– Tog dečka znam iz viđenja. Taj period od nekoliko mjeseci bio sam baš pod uticajem opijata. Ispitivan sam samo na okolnosti u vezi sa drogom, nijesam ni znao da je bilo ubistvo. Tek na kraju sam ukapirao da je čovjek ubijen. Toga dana uopšte nijesam dolazio u Nikšić. Zbog opijata nijesam spavao do hapšenja. Moglo je lako da se uoči da sam u lošem stanju – kazao je juče Pavićević.
Dodao je i da mu je u tužilaštvu nuđena promjena identiteta u zamjenu za informacije, ali o tome detaljnije nije bilo priče na suđenju.
Optuženi Pavićević je istakao da je na dan ubistva došao u Podgoricu prvo kako bi podigao telefon svog sina, koji je bio na popravci, a da se potom zaputio ka Zabjelu, gdje je od lica čiji identitet nije htio da otkrije kupio 20 grama heroina, vrijednosti 190 eura.
Kako pojašnjava, sumnjao je da ga je nekoliko vozila pratilo, nakon čega se iz straha uputio ka Rogamima, Danilovgradu, a potom pošao do rodnog sela Donji Osovići.
– U vrijeme ubistva bio sam u kafiću „Svithart” u Danilovgradu. Telefon mi je bio isključen i pokušavao sam da napunim bateriju – kazao je on.
Pavićević je pred vijećem sudije Dragoja Jovića kazao da mu je žao Đurića i da „nikom na taj način ne treba oduzeti život”.
Iznoseći odbranu, objasnio je da je Đurića znao iz viđenja i da nijesu bili u nekim odnosima. Dodao je i da je za ubistvo Đurića saznao tek nakon što je uhapšen, ali i da je u tom periodu bio baš pod uticajem opijata.
Tokom trosatnog suđenja detaljno je opisao svoje kretanje 22. septembra 2016. godine, tvrdeći da je, na poziv prodavca mobilnih telefona iz Gintaša, sa Trbom krenuo iz Kotora ka Podgorici kako bi podigao mobilni telefon svog sina koji je dva dana ranije ostavio kod majstora radi popravke.
– Sa Trbom sam krenuo oko 10 sati preko Njeguša za Podgoricu. Na Trojici sam pronašao bidon u koji sam sipao vodu i stavio ga u gepek automobila „golf 4”, kojim sam upravljao – kazao je on.
Pavićević je tvrdio da je bio u lokalu u vrijeme kada je ubijen Đurić, a da su se iz tog kafića zaputili ka selu Donji Rsojevići, odakle je rodom.
– To je bilo oko 18.25. Toliko sam bio opterećen tim autima što me prate, da sam u jednom momentu rekao Milošu da je moguće da ostanemo da spavamo na selu. Telefon sam uspio da upalim u jednom trenutku dok smo se vozili od Danilovgrada ka Martinićima. Tamo sam se zaputio najviše kako bih posjetio grob svog brata, i znam da je to bilo prije mraka. Nakon posjete groblju krenuo sam ka kućama stričeva, to je bilo negdje oko 20 sati i 30 minuta. Pitao sam strica kako mi je najlakše da dođem do Kotora, jer mi je bilo neprijatno da me gleda da ostanem tu da spavam u takvom stanju – objašnjavao je on.
Kotoranin je tvrdio da ne zna gdje su Rogami i da je 15 minuta prije hapšenja stao na Glavi Zete kako bi pio vode.
– Toliko sam bio na drogama da sam zaboravio da u gepeku imam bidon sa vodom. Kada sam se toga sjetio krenuo sam da pijem iz njega, ali mi se osjećao na benzin. Pitao sam Trba da li i njemu smrdi bidon i kada mi je potvrdno odgovorio bacio sam ga pored puta”.
Tvrdi da je tek nakon hapšenja saznao da je bilo ubistvo, jer je prvo salušavan zbog droge, a nakon nekoliko dana pred Specijalnim tužilaštvom i zbog ubistva Đurića.
– Tada sam rekao nešto u smislu da je možda on pucao na mene prije 10 godina, kada je, prema onome što se priča na ulici, pokušao da me ubije „škaljarski klan”. Ja nisam tada bio član nikakvog klana niti sam danas – kazao je optuženi.
Pavićević je u sudnici rekao da prilikom davanja prve izjave nije bio pri sebi, i da je rekao da samo želi da spava jer je bio pod dejstvom narkotika.
– Nekih detalja se ne sjećam, ali nijesam toliko lud da se ne sjetim ako sam učestvovao u nečijem ubistvu – tvrdi optuženi.
Dalibor Đurić je ubijen 22. septembra 2016. godine hicem iz snajpera dok je vježbao u otvorenoj teretani Poluotvorenog odjeljenja u spuškom zatvoru. Pavićević i Trbo optuženi su da su bitno doprinijeli još neidentifikovanim osobama da na podmukao način i iz koristoljublja ubiju Đurića. U spisima se objašnjava da su oni dio kriminalne grupe formirane maja 2016. godine, sa zadatkom da likvidiraju sada pokojnog člana „škaljarskog klana”.
Tužioci, međutim, još nijesu otkrili ko je organizator, ali ni ostali članovi te mafijaške grupe. Prema njihovim tvrdnjama, taj klan pripremao je više krivičnih djela – šverc droge, nedozvoljeno držanje oružja i teško ubistvo.VJ.D.
Ubistvo na Dorćolu 2006. godine
Na pitanje tužioca Saše Čađenovića da li poznaje ubijenog Slobodana Stevovića, optuženi Pavićević je objasnio da mu je to vjenčani kum koji je ubijen u Beogradu. Stevović je navodno bio blizak prijatelj „škaljaraca”, ali je u jednom trenutku došlo do sukoba u kom je došlo i do pucnjave. Stevović je ubijen na Dorćolu 2006. godine.