Nastavak suđenja optuženima za pokušaj terorizma na dan parlamentarnih izbora u Crnoj Gori, 16. oktobra prošle godine, obilježila je odluka optužene Branke Milić da stupi u štrajk glađu zbog, kako je navela, brojnih kršenja njenih ljudskih prava.
Milić je kazala da je NATO umiješan u ovu aferu, kao i da vojvoda Milika Čeko Dačević ima veze sa njihovim hapšenjem te da je naknadno saznala da on pripada štabu Mila Đukanovića, bivšeg premijera. Milić je kazala da ima informaciju da je vojvoda Milika Čeko Dačević imao veze sa njihovim hapšenjem, i da je bio angažovan u jednom od izbornih štabova u Crnoj Gori. Pozivajući se na odluku Ustavnog suda, Milićeva je u nastavku svoje odbrane tvrdila da se u konkretnom slučaju radi o njenom šikaniranju, ističući da vijeće Višeg suda ne dozvoljava njenom advokatu da je brani na adekvatan način.
Zastupnik optužnice, glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić zatražio je na jučerašnjem suđenju da se u slučaju Branke Milić konsultuje zatvorski ljekar i da se utvrdi o kakvoj bolesti se kod nje radi.
Milić je, između ostalog, juče kazala da ne poznaje Vladimira Popovića i Eduarda Šišmakova. Takođe je tvrdila da ona nije pripadnik četničkog pokreta „koga možete kupiti za čin”, poručila je Milić.
Ona je navela da ne poznaje Nemanju Ristića ali da je čula za njega jer je učestvovao na protestima ispred Vlade Srbije zbog potapanja manastira u Valjevu. Ona je istakla da Svesrpski četnički pokret ne sarađuje sa Zavetnicima.
– Koliko se sjećam, nisam primila nijednu poruku od Mirka Velimirovića – objasnila je Milić i dodala da nije dobila poruke ni od Popova, Šišmakova ili Sinđelića. Kazala je da je imala samo jedan telefon i to „od prije Hrista”.
Milić tvrdi da je bila praćena, ali da ne zna da li je to vezano za ovaj postupak.
Upitana da pojasni ko je policajac Lazović, optužena je odgovorila da se radi o licu koje je podmetnulo oružje. Milić je kazala da joj je najčudnije bilo to što prilikom hapšenja nikoga nisu zanimali njihovi rančevi, već da su im samo oduzeti telefoni.
– U trenutku kada mi je oduzet mobilni telefon, nije mi data nikakva potvrda o oduzetim predmetima – objasnila je Milić. Ona navodi da je u rancu imala majicu i pantalone i da sada ne zna gdje se nalazi ranac, kao i da nije zaveden na potvrdi o oduzetim predmetima. Milić navodi da ne zna ko su lica koja su im oduzela stvari iz hotela.
Ona je primijetila da prilikom njihovog dolaska u Crnu Goru nije bilo kontrole ni na jednoj ni na drugoj granici, i da je to bilo simptomatično jer su nosili rance, a niko ih nije kontrolisao.
Milić je dodala i da je Dragan Maksić imao torbu, ali da ne zna šta je nosio u njoj „osim kobasica i slanine”. Advokat Krapović je potom pitao da li se radi o nekim posebnim kobasicama i slanini kojom se mogao ugroziti ustavni poredak Crne Gore, na šta je sudija uskratila odgovor.
Optužena Milić je kazala da joj prilikom saslušanja tužilac Stojanka Radović nije pokazala ni dokaze ni dokumenta koja bi potvrdila postojanje velike količine oružja u Podgorici niti išta vezano za državni udar.
Na pitanje optužene Milić da li mora u pritvor, tužilac Stojanka Radović joj je odgovorila da je u kući u Podgorici nađen čitav arsenal oružja i eksploziva „da može da se digne u vazduh pola Podgorice”. Navela je takođe i da je kćerka obavijestila da je srpska Bezbjednosno-informativna agencija uzela podatke iz njenog kompjutera.
Optužena Milić juče je ponovila da je podnijela oko 100 podnesaka, a da ni na jedan nije dobila odgovor.
Na pitanje advokata odbrane, Milić je kazala da ne zna da koristi kalašnjikov i da baca bombe i dodala da je koristila gas-masku prilikom vježbe u firmi. Navela je da nema nikakve informacije o kretanju Mila Đukanovića, i da nije znala da su izbori...
U nastavku suđenja odbranu je iznio i optuženi Milan Dušić koji je kazao da želi da odgovara samo na pitanja vezana za aktivnosti od kada je ušao u Crnu Goru, jer je pred sudom u Crnoj Gori, a ne u Srbiji. Optuženi Dušić takođe je negirao krivicu, tvrdeći da im „tužilaštvo pakuje cijeli slučaj”.
– U Podgoricu sam došao na proslavu, sličnu onoj koja se održava na Ravnoj gori – kazao je Dušić. Niko nije došao da nam kaže gdje je ta proslava. Trebalo je da bude u Podgorici, ali ne znam tačno gdje. Ne znam šta je trebalo da se slavi – objasnio je Dušić.
Dušić je kazao da nije znao da su izbori u Crnoj Gori, i da ne bi došao da je to znao.
– I da sam imao posao, ja ne bih došao, ali je padala kiša petnaestak dana pa nisam imao posla. Prethodnog dana sam sa Maksićem radio u šumi – kazao je on.
Dušić kaže da nije znao da su izbori do momenta kada je došlo do hapšenja, i da je saznao tek kada su uhapšeni. „Nisam vidio bilborde i izborni materijal”, naveo je Dušić. On je odgovorio da nije imao kod sebe kreditnih kartica, da je imao 35 eura i dvije hiljade dinara, i da je taj novac donio iz Srbije.
Dušić je kazao da je on sam platio kartu, a da je ručak u restoranu platio Maksić.
On je naveo da je do 3 sata bio na željezničkoj stanici, uz prekide kada su išli da kupe nešto za jelo, i kada se interesovao za povratnu kartu.
- Prvo sam ja otišao da pitam za karte, posle su i oni išli. Uvijek sam se vraćao, a najviše sam vremena poveo sa Đorđevićem jer smo sjedjeli na željezničkoj stanici- dodao je Dušić.
Pojasnio je da je izlazio iz tog kruga samo kad je išao da doručkuje, i da su tada bili svi zajedno. Dušić je kazao da je jednom zatekao visokog čovjeka sa bradom kada se vratio i da je on sjedio za istim stolom sa Đorđevićem, Maksićem i Milić.
Naveo je da je vidio da je taj čovjek ostavio nešto na stolu, ali da nije vidio šta. „To što je ostavio je bilo kao neki papir”, kazao je Dušić, dodajući da je taj papir uzeo Maksić.
On je naveo da je kasnije prepoznao Mirka Velimirovića kada ga je vidio na televiziji, ali da je tada bio obrijan, bez brade.
– Našli smo prenoćište, a onda su nas oko 1 sat uhapsili. To su bili ljudi u civilu. Tada su nas poveli u policiju, saslušali, nije bilo nasilja i sve je bilo korektno – objašnjava Dušić.
Dodao je da su im uzeli telefone, a potom odveli u betonjerku gdje su bili u prostoriji sa još 12-13 ljudi.
– Bilo je ljudi koji su dolazili i odlazili. Bila je jedna grupa sa Kosova, koja je došla posle nas. Pitali su nas zašto smo tu, rekao sam da smo osumnjičeni za terorizam. Oni su rekli da su i oni zbog toga tu, a kasnije su pušteni kući – prisjeća se Dušić.
Dušić je kazao da nije tačno da je simpatizer Ravnogorskog pokreta 15 godina.
– Ja to nisam izjavio, u to budite sigurni – pojasnio je Dušić.
Suđenje će biti nastavljeno 4. oktobra.
VJ.DAMJANOVIĆ
Kazne za advokate
Sudija Suzana Mugoša je kaznila advokata Miroja Jovanovića sa 700 eura zbog „vrijeđanja suda”, dok je advokat Branko Anđelić kažnjen sa 300 eura, jer je komentarisao pitanje tužioca upućeno njegovom branjeniku Dušiću, bez prethodnog odobrenja suda.
Saznala da je Dačević „promijenio stranu”
Milić je ispričala da ima informacije da Čeko Dačević drži restoran kod Pančeva i da je u bliskim odnosima sa Draganom Kneževićem. Ona je navela da je saznala, dok je bila u pritvoru, da je Dačević u izbornom štabu Mila Đukanovića i da je „promijenio stranu. „Kada sam krenula u Crnu Goru, htjela sam da ponesem četničku uniformu, jer idem kod braće. Tada su mi rekli: Jesi li ti normalna da nosiš četničku uniformu u Crnu Goru?”
Ona nije htjela da kaže ko joj je to rekao, niti da kaže od koga je dobila informaciju da je Dačević „promijenio stranu”.
Do daljnjeg u pritvoru
Sud je odbio predloge za ukidanje pritvora optuženima Branki Milić, Milanu Dušiću, Srboljubu Đorđeviću i Draganu Maksiću. Odbijen je i predlog odbrane da se ukine mjera nadzora za optuženu Kristinu Hristić i zahtjev za vraćanje pasoša optuženim Andriji Mandiću i Milanu Kneževiću.
Sumnja u Velimirovića i Pavasovića
Milić je objasnila da joj nije jasno zašto je Paja Velimirović dolazio da se sastane nasamo sa vojvodom Čarugom – Pavasovićem, a nije došao na sastanak kad su svi bili tu, i da zato smatra da se radilo o nečasnim namjerama. Ona je kazala da nije imala nikakve sumnje u momentu kada su je slali u Crnu Goru, ali da je sada drugačije.