Suđenje za pokušaj terorizma na dan parlamentarnih izbora 2016. godine nastavljeno je pred podgoričkim Višim sudom saslušanjem svjedoka Mirka Velimirovića. Velimirović je ponovio da nije znao niti je izjavio da je DF organizator ikakvih protesta, već da mu je to kazao svjedok saradnik Saša Sinđelić. Između ostalog, on je juče ispričao da mu je glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić dao ključeve od kuće, ali svjedok nije mogao da se sjeti adrese na Starom aerodromu, gdje se nalazi dvospratna kuća u kojoj je navodno bilo sklonjeno oružje. Kazao je da se osjeća ugroženo, jer je Sinđelić govorio „da su Rusi htjeli da ga ubiju“.
Advokat Miroje Jovanović traži da sud urgira da dobije izvještaj o DNK analizi o Tužilaštvu za organizovani kriminal Srbije.
U nastavku suđenja Velimirović je tvrdio da nije policiji dao svoj broj telefona, a da je drugi telefon kupio poslije prvog dolaska u Crnu Goru 12. oktobra. Na pitanje advokata Radosavljevića da li zna da je registrovan na mreži 12. oktobra u 18.10 sa broja koji je identičan njegovom 064, ali je pozivni 060 i da li je imao dvije kartice onda tog dana, svjedok je ponovio da taj drugi broj koristi neko iz njegove porodice, a da se vodi na njegovo ime. Naveo je da je u Crnoj Gori koristio svoj broj telefona.
Velimirović navodi da je u prolazu gledao pripadnike specijalnih jedinica i da kao policajac nije imao previše kontakta sa specijalnom policijom. On je kazao da ne zna da automatska puška mora imati više okvira.
Advokat Radosavljević je pitao šta bi se radilo sa viškom municije kada bi 50 pušaka imalo samo po jedan okvir po 30 metaka, što je 1.500 metaka, a da je kupljeno 2.400 metaka, Velimirović je kazao da je radio kako mu je rečeno i da nije njegov zadatak bio da puni okvire municijom. Naveo je da nije provjeravao da li u sanducima ima 2.400 metaka.
Velimirović je ispričao da mu je u tužilaštvu rečeno da treba da se javi kada ostvari kontakt sa Nikolom. Dodao je da je objasnio tužiocima da se radi o specijalnom telefonu kojim komunicira sa Sinđelićem, da je pokazao telefon i da se ne sjeća da li je detaljno objasnio kako se telefon koristi.
– Toga dana sam koristio svoj telefon – kaže Velimirović dodajući da je morao da koristi taj broj jer su ljudi koji su dolazili imali taj njegov broj.
Advokat je pitao Velimirovića zašto je čovjeka koga je dobio, a za kog je mislio da je pričao ruski, oslovljavao sa Nikola kada je upravo njemu trebalo da preda telefon sa koga je zvao. Velimirović je rekao da nije mogao nikako da dobije Nikolu tog dana i da je zvao Sinđelića sa specijalnog telefona, ali da je pogriješio broj i da je mislio da je možda dobio Nikolu.
– Tačno je da sam oko 19:02 pričao sam sa Miletom Pavićevićem Čičom. Niko nije bio prisutan. Pozvao sam ga i poslije bio do njega kod kuće. Kad sam završio s tužilaštvom, rekli su mi da sam slobodan, pa sam ga nazvao. On nema sigurno s ovim nikakve veze – naglašava Velimirović, dodajući da ne zna Dragana Radonjića, čiji broj mobilnog telefona su mu predočili.
Velimirović navodi da ne tvrdi da je to Čičin broj i da se kratko zadržao s njim. Naveo je da mu nije poznato ime Dragan Radonjić. Velimirović je kazao da nije znao tačno koliko je oružja u kući u tom sanduku i da on nije bio u toj kući 15.10. i da ga nije niko informisao o promjeni količine oružja u toj kući.
Tvrdi da niko nije znao za oružje osim njega, da nije znao da su ljudi s kojima je kontaktirao bili nakon toga pod mjerama tajnih nadzora, a da je on tužilaštvu rekao da ni Aleksićeva grupa, niti grupa sa željezničke stanice, kao ni njegovi iz Zubinog potoka nisu znali za oružje. Velimirović kaže da je Aleksiću dao 500 eura.
Svjedok navodi da su ljudi iz Zubinog potoka trebalo da budu na protestu i pojašnjava da su čekali da im se on javi, a kako to nije uradio, oni su pošli kombijem kućama.
– Kada sam ja uhapšen, čuo sam da su i oni. Nisam znao da ćemo biti uhapšeni – dodao je on. Rekao je da je htio da se vrati za Srbiju, ali je uhapšen. Istakao je da je 17. oktobra saznao da su ljudi iz Zubinog potoka pušteni.
Velimirović kaže da je objavljena njegova fotografija u „Koha Ditore” sa postrojavanja četnika u Brnjaku i da su oni napisali da je to paravojna formacija, te da je na račun toga rekao Sinđeliću da ne može na Kosovo, a da nema potjernicu.
Pojasnio je da je to Sinđeliću rekao početkom septembra. Advokat navodi da je to bitna informacija jer to znači da je Sinđelić mislio da je imao potjernicu, a da ga je angažovao da nabavlja oružje po Kosovu.
– Tužilaštvo mi je dalo ključeve oko 7-8 sati prije nego što je trebalo da se vidim sa Nikolom i to mi ih je dao Milivoje Katnić – ispričao je Velimirović.
Advokat Radosavljević pitao je Velimirovića zašto je promijenio iskaz kada je rekao da se samo 15. oktobra ujutru vidio sa tužiocima. Pitao ga je i zašto nije u slobodnom svjedočenju pominjao Demokratski front, već tek nakon pitanja tužilaštva. Velimirović je objasnio da on nije znao da je DF organizator protesta, već da mu je to Sinđelić rekao.
Upitan na koga je Sinđelić mislio kada mu je rekao „da čeka i nada se u sve nas”, Velimirović je odgovorio da su to Rusi.
– On misli na tog Rusa koji je bio s njim. Ja ne znam ko je to. Nije mi ništa pričao o tom Rusu. Rekao je da ću saznati kad bude vrijeme – istakao je Velimirović.
Velimirović navodi da je 15. oktobra poslije 14 časova u društvu Katnića i Čađenovića zvao Sinđelića da ga pita u vezi sa Nikolom i da nisu oni to tražili.
Velimirović kaže da nije rekao tužilaštvu da se vidi sa ljudima na željezničkoj stanici. Kaže i to da ga nije strah koliko ga je bilo ranije, ali da jeste uplašen jer je Sinđelić ispričao na sudu da je Edi rekao da će ga ubiti.
Kazao je da nije imao kontakt s tužilaštvom uoči svjedočenja. Velimirović navodi da je Branka Milić bila na željezničkoj stanici među ljudima koje je sreo, da se ne sjeća da li je nešto više razgovarao s njom i da je najviše pričao sa Draganom Maksićem.
Velimirović kaže da ljudi koji su došli s njim iz Zubinog potoka u Crnu Goru nijesu povezani sa kriminalom.
Tvrdi da nije uticao kod tužilaštva da pušte ljude iz Zubinog potoka. Velimirović je opisao izgled stanice podgoričke policije, a nije dozvoljen odgovor na pitanje na kom se spratu nalazi kancelarija gdje je saslušavan, jer postoji zabilješka o davanju izjave.
– Nisam znao kako se preziva Fadilj i malo je nezgodno da pitaš Šiptara ko si, šta si – priča Velimirović. On tvrdi da ne zna ko je proizvođač pušaka koje je kupio od Fadilja, kao niti da zna koji je kalibar municije.
Velimirović je kazao da je „dunavac” bio vezan za obalu i da ga je on odvezao, te da je bio malo naslonjen na obalu. Čini mu se da je čamac bio dužine oko šest metara i širok oko metar i po, a da je on uzeo jedan od desetak na obali i da ne zna čiji je to čamac.
Opisao je da je padala kiša, da je jezero bilo mirno i da nije bilo vjetra. Velimirović navodi da mu je petnaestak minuta trebalo da prebaci oružje u čamac, da se otisnuo ka sredini jezera nekih 200 metara. .
Nije mi Katnić dao novac da kupim oružje, istakao je Velimirović. On je podsjetio da je odlučio da ne prijavi srpskoj policiji sve, jer je sumnjao da Sinđelić ima veze u policiji, ali kaže da se nije plašio Sinđelića.
Velimirović navodi da se družio sa Bratislavom Živkovićem od 2009. do 2012-13. godine. Uskraćen je odgovor na pitanje da li je Živković rekao Velimiroviću da radi za tajnu službu Srbije.
– Poznajem Miliku Čeka Dačevića – rekao je Velimirović. Nije dozvoljeno pitanje ko ga je promovisao u četničkog vojvodu niti da li mu je to oduzeto nakon ovih dešavanja.
Pavlović se juče oglasio saopštenjem navodeći da nema nikakve veze sa Velimirovićem niti postupkom za navodni pokušaj terorizma.
VJ.DAMJANOVIĆ
Sinđelićeve pare dostavljene sudu
Specijalno tužilaštvo dostavilo je sudu podnesak sa dokaznim materijalom koji je pribavljen po zamolnici od strane Tužilaštva za organizovani kriminal Republike Srbije. Radi se o koverti s novcem u iznosu od 125.500 eura, koji je predao Saša Sinđelić.
Advokat Radosavljević reagovao je i kazao da ne treba otvarati kovertu da se ne bi kontaminirao dokazni materijal u ovom trenutku. On se pozvao na forenzički izvještaj iz oktobra 2016. godine gdje je uzet uzorak DNK, da postoji izvještaj, ali ne i uzorak.
Sudija je pročitala da je zamjenik tužioca za organizovani kriminal Srbije predala novac policijskom službeniku Vladanu Lazoviću.
Iz DF-a su saopštili da je sprovođenje ovog dokaza potvrda da je novac sve vrijeme bio kod specijalnog državnog tužioca.
- Podsjećamo javnost da je advokat Radosavljević tražio da Viši sud od srpskog tužilaštva zatraži 125.500 eura, a da je Milivoje Katnić tom prilikom ćutao, ne obavijestivši sudsko vijeće da je isto to on tražio u oktobru 2017. i januaru 2018. Zašto je Katnić to prećutao? Jer je novac sve vrijeme bio kod njega, ali mu je trebala papirološka pomoć od djelova srpskog tužilaštva, kod kojeg nije bio novac, kako bi lakše mogao donijeti novac u sud. I zato, umjesto da novac bude dostavljen u Viši sud od strane srpskog tužilaštva, njega donosi Milivoje Katnić kod kojeg je bio sve vrijeme i za koji se nadao da neće morati da ga dostavlja - saopšteno je iz DF-a.
Zaključili su da je očigledno da pojedine strukture u srpskom tužilaštvu svjesno prikrivaju nezakonito ponašanje Katnića, jer su pojedini vjerovatno očekivali da će se ovaj novac poslije prvostepene presude “podijeliti na ravne časti”.
- Otvarajući kovertu u kojoj se nalazi novac sudija Mugoša, i pored upozorenja, je dodatno kontaminirala postupak, jer će sad tragovi Milivoja Katnića biti obrisani tragovima zaštićenog svjedoka saradnika Saše Sinđelića, što je i bio cilj ovog sudskog dokaznog vodvilja - dodaju iz DF-a.