Nevladine organizacije i predstavnici boračkih organizacija saglasni su da država mora hitno da reaguje i donese zakon o obeštećenju golootočkih žrtava i njihovih porodica. Crna Gora je jedina zemlja u regionu koja to pitanje još nije regulisala, a više od 100 porodica je najavilo tužbe kojima će tražiti odštetu od ukupno četiri miliona eura.
Jedan od preživjelih golootočana Branko Ljumović najavio je da će pravdu tražiti pred međunarodnim sudom u Strazburu ukoliko država ne reaguje u najskorije vrijeme. On je kazao da je kao nekadašnji predsjednik Udruženja golootočkih žrtava još prije deset godina podnio nacrt zakona o rahabilitaciji i obeštećenju, ali uzalud.
– Razgovarao sam sa tadašnjim ministrom pravde Duškom Markovićem, koji mi je obećao da će pokrenuti to pitanje, ali do danas je sve ostalo na tome – rekao je Ljumović za „Dan”.
On smatra da bi najbolje rješenje bilo donošenje zakona po kome bi živi golootočani i članovi njihovih porodica mogli da dobiju naknade za strahote pretrpljene na Golom otoku.
Predstavnica NVO HRA Tea Gorjanc Prelević ističe da je poražavajuća činjenica da, za razliku od Srbije, Hrvatske i Slovenije, Crna Gora, koja je u odnosu na broj stanovnika dala najveći broj političkih zatvorenika na Golom otoku, Svetom Grguru i u drugim zatvorima, još uvijek nije donijela nijedan pravno obavezujući akt za njihovu rehabilitaciju i obeštećenje. Iako je u januaru 1992. godine Skupština Republike Crne Gore usvojila Deklaraciju o osudi kršenja ljudskih prava i zloupotrebe vlasti, kojom su se tadašnji poslanici obavezali da će obezbijediti moralnu i pravnu satisfakciju žrtvama terora na Golom otoku i drugim po zlu čuvenim zatvorima, taj deklarativno značajan korak nikada nije potkrijepljen usvajanjem odgovarajućeg zakona.
– Crna Gora bi morala da donese poseban zakon koji bi se odnosio na rehabilitaciju i obeštećenje političkih zatvorenika poslije 1945. godine. Rehabilitacija bi trebalo da obuhvati pravo na poseban penzijski staž, mjesečnu novčanu naknadu (poseban dodatak), zdravstvenu zaštitu i druga prava iz zdravstvenog osiguranja, pravo na vraćanje konfiskovane imovine, odnosno obeštećenje za tu imovinu, pravo na obeštećenje za pretrpljenu materijalnu i nematerijalnu štetu. Visina naknade treba da bude adekvatna šteti pretrpljenoj zbog neosnovanog lišenja slobode, što je za posljedicu imalo duševne bolove, otuđenost od porodice i/ili propuštenu ekonomsku dobit u vidu onemogućavanja zaposlenja ili napredovanja u karijeri, i ne bi trebalo da bude mnogo niža od obeštećenja koje se danas dosuđuje za neosnovano lišenje slobode u skladu sa preporukom iz rezolucije Savjeta Evrope. Posebno bi trebalo vrednovati činjenicu da li je osoba i preminula u zatvoru – naglasila je Gorjanc Prelević.
Kako je dodala, imajući u vidu i izuzetno kašnjenje u donošenju ovakvog zakona u Crnoj Gori, neophodno bi bilo predvidjeti i da pravo na naknadu štete poslije smrti lica koje je imalo ili koje bi imalo to pravo prelazi na supružnika, vanbračnog partnera, djecu i druge nasljednike, po uzoru na Zakon o rehabilitaciji Republike Srbije.
– U cilju donošenja zakona o rehabilitaciji i obeštećenju političkih zatvorenika, Vlada Crne Gore bi trebalo da hitno oformi radnu grupu i u nju uključi predstavnika Udruženja „Goli otok” i druge predstavnike civilnog sektora – kazala je Gorjanc Prelević.
I predsjednik nikšićkog UBNOR-a i antifašista Slobodan Bato Mirjačić smatra da Crna Gora mora donijeti zakon o rehabilitaciji zatvorenika na Golom otoku, kako su to ranije uradile Srbija, Slovenija i Hrvatska.
– Skupština Crne Gore je 1992. godine usvojila je deklaraciju kojom se osuđuje svaka zloupotreba vlasti i suspendovanja slobode političkog izražavanja, a posebno svirep, ponižavajući, nehuman odnos kojem su od strane vlasti i pojedinaca u prošlosti podrvgavani politički neistomišljenici. Međutim, taj dokument do danas nije zaživio. Smatramo da svi golootočani treba da budu rehabilitovani. Povod za to imamo i što su susjedne bivše jugsolovenske republike takav zakon donijele i primjenjuju ga – rekao je Mirjačić.
On je dodao da je među rehibilitovanim golootočanima i pukovnik Gašo Marković iz Nikšića.
– Na Golom otoku je proveo pet godina, a rehabilitovan je posthumno na zahtjev njegove porodice, o čemu je sud u Zrenjaninu donio odluku 2013. godine. Godinu kasnije, nikšićki UBNOR i antifašisti su organizovali veče posvećeno Markoviću, gdje su i zauzeli stav da svi golootočani moraju biti rehabilitovani. Tačan broj Nikšićana koji su nakon Drugog svjetskog rata bili osuđeni na zatvorsku kaznu na Golom otoku nije utvrđen, a udruženje koje ih je okupljalo ugašeno je prije više godina. U vrijeme nakon rata, moje mjesto, Bršno, zvali su Mala Moskva, pa je samo odatle više od 30 učesnika NOR-a robijalo na Golom otoku – kazao je Mirjačić.
M.V.R.–B.B.


Obeštetiti nevine

Vršilac dužnosti predsjednika OBNOR-a Nikšić jugoslovenske opcije dr Vojislav Miljanić kazao je da je i sam Aleksandar Ranković na jednom plenumu izjavio da je od ukupnog broja zatvorenika na Golom otoku 57 odsto njih robijalo bez razloga i krivice.
– Poznato je kako je većina ljudi tamo zatvarana i Crna Gora treba da reaguje kao i ostale države u okruženju. Država mora rehabilitovati nevine, ali ne i one koji su u to vrijeme s razlogom poslati na Goli otok jer su radili protiv države, a kojih je bilo. Smatram da što prije treba zakon donijeti i rehabilitovati sve one koji su nevini osuđeni na golootočki zatvor i nadomjestiti im štetu zbog toga – kazao je Miljanić.